Nora || Marko Rog

12.

"Ovo je definitivno bila najbrža vožnja ikada u mojem životu!"

"Pa moram priznati da dobro voziš, mala. A samo da napomenem da nemaš vozački položen." Pogledala sam u tom trenutku u Marka i nasmijala se.

"Što će tek biti kada položim, ha?"

"Ne želim ni pomišljati." Marko je u tome trenutku bio najslađa osoba ikada na Svijetu! "Gdje ćemo sada? Na koju vožnju?" Pogledao me tada sa vragolastim smiješkom na licu. Pomislila sam u sebi: Oh, nećeš! Mislio je na vlak smrti ili vjerojatno na kuću strave.

"I ne pomišljaj na to! Što kažeš da se ti sada iskažeš i osvojiš mi medu?"

I osvojio je. Bijelog velikog medvjeda na jednom štandu i veliko plišano srce na drugome. Bio je to, Nora draga, najbolji provod u lunaparku ikada. Šteta što nisi bila sa nama, a i ... Oprosti, tada sam trebala biti s tobom u bolnici. Jer, dva dana poslije toga, umrla si. Oprosti mi još jednom. Možda sam trebala biti sa tobom tada. Oh glupe mene! Naravno da sam trebala. Volim te, Nora. Najviše na cijelome Svijetu!

Tvoja velika,
Ana."

Zatvorila sam Norin dnevnik i pogledala u Marka koji je sjedio na bijeloj stolici i gledao mene dok sam imala još jednu terapiju. Imam još nekoliko fizikalnih terapija i onda se opet vraćam kod mog doktora s kojim sam nekoliko mjeseci pokušavala prohodati.
Marko mi se osmjehnuo kada je vidio da sam podigla pogled. Uzvratila sam mu i spremila bilježnicu u torbu.

"Dosadno mi je." Udahnem duboko i prođem dlanom preko lica.

"Pa kako da te zabavimo?" Ustao se i sjeo pokraj mene. "Znam!"

Izvadio je svoj mobitel i otišao na Whatsapp. Oh, znam što slijedi! Grupni chat Dinamovca. Presmiješni su mi!

"Koliko ti traje još terapija?" Marko me upitao.

"Nekih petnaestak minuta. Ne znam .." Kimnuo je glavom i poslao poruku u grupu.

Rog: Pozdrav raja! Ani i meni je dosadno pa ćemo prenijeti dosadu na vas. 😎

Ćora: Jel' baš morate?!?!!

Pjaca: Bokić malci 😌

Ćora: Stvarno Pic?! 😑

Sosa: Kako ste vas dvoje krasni *sarkazam* *preokretanje očima*

Rog: Stvarno ste divni prijatelji! 💙

Gojak: "Pozdrav raja"? Zbilja? Nisi ti bosanac

Ćora: Nije on ništa. Zapravo je. Anin dečko.

Hodžić: Definitivno najljepši par ikada! 😍😍😍

Pjaca: Slažem se

Rog: Dečki, molim vas 😒

Ćora: #Rana 💙💙

Sosa: Rana?! Zbilja Ante? 😂😂😂

Ćora: Kaj fali?

Rog: Tebi malo pameti! Budalo

Gojak: Lajkam 👍

Soudani: Hello 😌 Gdje nam je ljubavni par? 😂😘😘

Rog: Zar i ti? Znate što ... Mi odlazimo. Vidimo se na treningu. Čuvajte svoje nogice kad krenemo. 💙

Ćora: Ma daaaj. Prvo nam se javite i sada odlazite. I zašto da pazimo na svoje nogice? Kaj?

Sosa: Ma ti si glup

Gojak: 👍👍👍

Soudani: 👍👍

Ćora: 😒

Nasmijala sam se na sav glas jer ovi dečki su sve! Marko je spremio svoj mobitel i sestra Hana je ušla u sobu. Skinula je sve sa mojih nogu i pomogla mi da ustanem.

"U redu je. Mogu sama." Nasmijala sam joj se i zahvalila još jednom.

"Vidimo se sutra u isto vrijeme. Bok ekipa!"

Napustili smo sobu i krenuli van iz bolnice.

"Gdje ćemo sada?" Marko me upitao.

"Zar ne moraš na trening?" Pogleda na sat i otpuhne.

"Moram da. Nisam ni vidio koliko je sati. Ideš sa mnom?"

Moj osmijeh od uha do uha mu je rekao sve. Nakon 10 minuta, nalazili smo se u autu i vozili se prema Maksimiru.

×

Novi nastavak je ovdje. Nadam se iskreno da vam se svida. :)
Dakle, full sam se iznenadila kada sam vidjela da vas još čita ovu ludost.
Hvala vam! Puno vam hvala!
Do idućeg nastavka! 😌💙