You were my flaw

Part 20

I tada učini ono što sam potajno željela, poljubi me. Osjetim njegove usne na svojima, njegovu slinu kako se miješa sa mojom i jezik koji putuje po unutrašnjosti mojih usta. I po prvi put prepustim se trenutku i ne brinem za posljedice.

Stavljam ruke u njegovu kosu i pomičem se prema njemu tako da sam sada na koljenima nasuprot njemu. Ruke stavlja na moje lice i ne prestaje me ljubiti, a kada mu se još više približim, osjetim njegov osmijeh.

I tek kada oboje ostanemo bez zraka odvojimo se jedno od drugog, a tišina zavlada oko nas.

Promatramo se u mraku dok sjedim nasuprot njega.

"Khm"-čujemo kašalj pokraj nas i kad se okrenem vidim Sama kako se smije i gleda nas.

"Znao sam da će se to dogoditi"-kaže sa osmijehom.

"Ne..mi..ovaj"-zbunjeno započnem sa isprikom iako ni sama ne znam što da kažem.

"Vi ne..što?"-Sam se još više zainteresira i upitno me pogleda.

"Daj, Sam, pusti nas na miru"-Zayn kaže spašavajući stvar.

"Ok, ok neću više"-odgovori sa rukama podignutim u zrak dok se okreće i odlazi natrag do kolibe.

"Osjećam se neugodno"-priznam i podignem glavu te se susretnem s njegovim pogledom.

"Ne treba ti biti, mi smo odrasli ljudi i možemo raditi što god želimo"-Zayn kaže zadirkivajućim tonom što me nasmije.

"Ne mislim na to.."-uzdahnem s osmijehom i zatim nastavljam

"ne znam na čemu smo nas dvoje trenutno i to mi stvara nelagodu."

"Što ti želiš?"-upita me i natjera da se zamislim. Što ja uopće želim?

"Ne znam ni sama"-puhnem namršteno.

"ali znam da se prijatelji ne ljube"-dodam i njega to nasmije.

"onda nemojmo biti samo prijatelji Emma"-kaže dosta ozbiljnijim tonom, a meni srce zakuca još brže nego što je dosad kucalo.

"Nisam sigurna mogu li to"-kažem i tada nastane tišina prije nego što ju on prekine.

"Zašto ne pokušamo?"-pita i natjera me da ustanem. Sve me to guši, njegova pitanja su me počela gušiti i potreban mi je zrak i udaljenost od njega.

"Jer ne želim biti povrijeđena, Zayn! Ne ponovo.."-stavim ruke na glavu prolazeći kroz kosu. I tada čujem kako ustaje i približava mi se. Osjećam njegov miris oko sebe i to je ono što boli. Boli ta borba koju moj mozak i moje srce trenutno vode.

Gledam u more i ne usuđujem se okrenuti jer znam da je odmah pokraj mene.

"Nikada te ne bih ponovo povrijedio. Previše te volim za to."-kaže i zagrli me odozada, a moje srce počne kucati toliko jako da pomislim da će eksplodirati.

"Volim te, Emma i mogu ti to još milijun puta ponoviti. Volim te, volim te, volim te.."-krene ponavljati, a ja kao da prestanem disati i tada se okrenem. Učinim ono što je, barem kako mi srce kaže, najpametnije sada. Poljubim ga u usta i tek tada prodišem, cijelo tijelo mi se ispuni nečime i za to nešto sam sada sigurna da je ljubav. Ono što nikako nisam željela, sada sam i dobila. Dobila sam muškarca koji je moj poljubac shvatio kao 'da'. Muškarca koji me upravo podiže u zrak i ljubi sa najvećim osmijehom na licu koji je toliko zarazan da se i ja počnem smijati. Dobila sam Svog muškarca.

Svjetlost koja doslovno udara u moje oči koje su ionako zatvorene postala je ironična. Trljam oči i gledam pred sebe. Samo pola metra od mojih nogu je more čija niti jedna kapljica me nije dotakla noćas. Pored mene je on. Spava toliko čvrstim snom da ga ne ometa apsolutno ništa. Ostavljam ga da spava te pogledom tražim bilo što za pojesti.