You were my flaw

Part 29

Otvaram oči. Polako. Nesigurno. Bliješteća bjelina me tjera da ponovno zatvorim oči. Okrećem glavu u desno te ponovno otvaram oči. Sve je toliko mutno i trebalo mi je nekoliko sekundi kako bih sve jasno vidjela. Vidim Rona. Spava u nekoj kožnoj fotelji. Primjećujem rozi zavoj na njegovoj lijevoj ruci. To mi izmamljuje osmijeh na lice jer shvaćam da je doktore sigurno kao malo dijete molio da mu stave rozi zavoj. Tada si postavljam ozbiljno pitanje na koje i sama znam da nemam odgovor; što se događa? Gdje je Hailey? Znam da bi doslovno skakala ovdje po meni i igrala se s Ronom, a za Zayna znam da je previše osjećajan i ne može me gledati u bolničkom krevetu pa zato nije ovdje, ali gdje su Austin, Bridget i Meg. Možda su kod Jamesa. Teta Trisha je kod njega. Sigurno. O bože, zašto mi je sve toliko čudno?

''Emma? Napokon, Emma. Znao sam da ćeš se probuditi. Doktori, popušite svoje pretpostavke.''-govorio je Ron dok me držao za ruku i grlio.

''Gdje je Hailey? Je li sa Jamesom sve uredu?''-pitala sam ga istog trena jer mi je to tog trena bilo najvažnije da znam da su oboje dobro.

''Tko su oni, Emma?''-pitao je sav u čuđenju.

''Rone! Prestani sa šalama.''-rekla sam pomalo bijesno.

''Kakvim šalama? Tko su Hailey i James?''-bio je veoma ozbiljan.

''Moja djeca, Rone. Znaš da mrzim kad se praviš glup.''-bijesno sam ga pogledala.

''Ne pravim se glup. Kunem ti se, Emma. Neznam o kome govoriš, ali mogao bih pretpostaviti da je Hailey kćer.''-na to sam zakolutala očima znajući da se zeza.

''Naravno da jest. Sjećaš se da sam te pitala je li to dobro ime za djevojčicu i bio si oduševljen tim imenom.''-gledao me pogledom 'wtf', još uvijek. Zanima me gdje je naučio toliko dobro glumiti.

''Ne znam jesi li to sve sanjala, ali ja se ne sjećam toga. Imali smo tešku nesreću i jedva si se izvukla, a kao što vidiš ja se još uvijek oporavljam.''-rekao je pokazujući ruku omotanu onim rozim zavojem.

''Nesreću? O čemu pričaš?''-ovaj put sam ja bila začuđena.

''I ti zapravo nikad nisi... zapravo jesi, ali Hailey...''-iz ležečeg položaja sam se prebacila u sjedeći i pogledala Rona duboko u oči.

''Što se dogodilo Hailey?''-ovo pitanje je bila velika mješavina sumnje i zabrinutosti.

''Ona nije...''-zastajao je.

''Reci što se dogodilo s Hailey!''-primila sam ga za ovratnik njegove tamnoplave polo majice jer nisam znala kako bih drugačije istjerala riječi iz njegovih usta.

''Smiri se, molim te. Sve ću ti objasniti ako se smiriš.''-govorio mi je nježno me držeći za ruke i pokušavajući me smiriti. Dovukao je stolac do kreveta primajući mi desnu ruku ''i ostani mirna dok ti objašnjavam, a također i nakon što ti objasnim.''

Klimnula sam glavom i progutala ogromnu knedlu.

''Krenuli smo na avion za London i na semaforu se sa stražnje strane u nas zabio neki idiot. Prošao sam sa trostrukim prijelomom ruke, a ti si se jedva preživjela. Zatim su me pitali da spase tebe ili dijete no upozorili su me da ako se odlučim za dijete, ono možda neće preživjeti zbog toga jer je još premalo pa bih u tom slučaju izgubio i tebe i dijete i ja sam rekao da spase tebe.''-oči su mu bile pune suza dok je govorio. A ja nisam apsolutno ništa mogla izgovoriti. Nadala sam se da je ovo samo sarkazam. Nije moguće da je to istina. Hailey sad ima 4 godine.

''Jesi dobro?''-pitao me Ron stavljajući ruku na moje rame. Odmaknula sam se i pogledala u stranu i dalje šuteći ''Emma, sanjala si sve to.''-Ron je i dalje pokušavao. Prezahvalna sam što imam takvog čovjeka uz sebe jer će me podržati u svemu i uvijek biti uz mene. Takvog ga volim.