You were my flaw

Part 17

Stisnem rukama onu laganu majicu koju imam na sebi i tek sada se zapitam kako mu nije hladno kupati se u moru?Ja bih se smrzla,smrzavam se i bez kupanja.Krenem prema kući i okrenem se još jednom prema njemu te vidim kako izlazi iz vode.

"Još uvijek mi nisi odgovorila"-čujem njegov glas iza sebe kada me dostigne i počne hodati pokraj mene.

"Odgovorila na što?"-pravim se glupom i ignoriram ga.

"Ne ignoriraj me"-upozori i povuče me za ruku tako da sam sada okrenuta prema njemu i stojimo jedan ispred drugoga.Zakolutam očima jer vidim da još uvijek nije obukao majicu.

Što on uopće želi od mene,zašto sada razgovara sa mnom?Sve je tako čudno,on je čudan.Stalno mijenja raspoloženja,a o njegovim očima ne moram ni pričati.Njihova boja se konstantno mijenja,iz minute u minutu.

"Ti si mene donedavno ignorirao.Sada su se promijenile uloge.Zašto ti to smeta Zayn?"-pitam i začudim se na hrabrosti koju skupim da ga pogledam u oči.

"Ne volim ignoriranje"-promrmlja sebi u bradu,dovoljno glasno da i ja čujem.

"Kažeš smetalo ti je kada sam te ignorirao?"-ponovo promijeni raspoloženje i ovaj put mu se osmijeh nacrta na licu.Ovaj osmijeh koji ima na licu je osmijeh kojim me pokušava naživcirati i nažalost dobro mu ide.

''nije''-lažem ga,a on se ponovo nasmije jer ga očito moje laganje nasmijava.I sam zna da sam ludila kad bi me ignorirao.Onaj dan kada sam išla s Markom iz parka me užasno zaboljelo njegovo ignoriranje.Bio je u svom dvorištu i kad sam zastala i skupila snagu da ga pogledam,on nije ni obratio pozornost na mene.I tek onda,kada se udostojio pogledati me,uputio mi je taj pogled.Pogled mržnje,kojim me dotukao.

''i dalje si ista'' -kaže pa uzdahne i nastavi- ''bahata,mrzovoljna,kolutaš očima na skoro svaku moju riječ..''

Nabraja te riječi,živcira me svakom sekundom sve više,a tek kada uzme pramen moje kose i počne ga vrtjeti oko prsta,poveća moju živčanost za još nekoliko stupnjeva.

''zašto da se promijenim?Ja volim biti takva,a jednom,ako odlučim promijeniti se,to će biti za par godina,a ne tih par dana otkada se nismo vidjeli.''-kažem povišenim glasom.

''i prestani mi dovraga dirati kosu!''-uzviknem i maknem njegovu ruku sa svojeg pramena.

''vidiš Emma,u tome je problem.Nije problem u tome što mi ne možeš oprostiti,već je on u tome što si razmažena i totalno ne znaš voljeti nikoga osim sebe!''-dere se na mene,dok ja pokušavam shvatiti njegove riječi koje me vrijeđaju.Gledam u te smeđe oči koje gađaju moje bijesnim pogledima.Grizem donju usnu i promatram ga sa nevjericom.

''Ne!Ti imaš totalno krivo mišljenje o meni.Ja znam voljeti Zayn!Možda mi to nije bilo u namjeri,to je istina.Nisam namjeravala zavoljeti tu osobu,ali što je tu je,sada volim i koliko god želim prestati,ne mogu.''-glas mi podrhtava,a suze naviru na oči.Vrijeme je da odem odavde i ponovo isplačem dušu u svojoj sobi.

''ne vjerujem ti''-ravnodušno kaže i ja se ovaj put sa suzama u očima ponovo sarkastično nasmijem.

''ni ne moraš''-promrmljam i okrenem se,ostavim ga tamo na plaži dok trčim prema kući.Osjećam suze na obrazima i pokušam ih obrisati rukama,ali mi ne ide.Na kraju ih pustim da se slijevaju i sa sobom razmazuju maskaru sa oči.

Sa nadom da neću susresti Austina,uđem u kuću i tiho zatvorim vrata.Provirim u dnevni i kuhinju te vidim da ga nema,a kada skroz uđem u kuhinju vidim papirić na stolu na kojemu piše da je otišao u dućan pošto je hladnjak potpuno prazan.Zahvalim Bogu na tome što nije u kući i zatrčim se stepenicama prema svojoj sobi.Čim uđem unutra u sobu,naslonim se na vrata i duboko uzdahnem sa jecajima koji napuste moja usta.