You were my flaw

Part 22

''i više nego sviđa. Odlično je, Zayn.''-zagrlim ga još jednom i nasmijem se.

Već sljedeći tren smo sjeli za onaj mali stol na kojem je večera koja tako divno miriše. Neko meso preliveno umakom i uz prilog riža.

Nož jednostavno klizi niz meso te je toliko mekano da se topi u ustima.

''Ovo je odlično.''-govorim punih ustiju te otpijem gutljaj vina koje je natočeno u čaše na stalak.

''to je mamin recept zapravo, nije kompliciran.''

''Znači kompliciran je.''-nasmijem se jer zapravo sve što nije komplicirano meni jest, a ono komplicirano mi je još kompliciranije.

''Naučit ćeš ga pripremati. Zapravo, moraš. Tko će ga pripremati u Londonu?''-zadnji zalogaj mi skoro zapne u grlu zbog njegove izjave. Ne mogu vjerovati da je već zamislio zajednički život u Londonu. Zajednički život, o moj bože, to zvuči toliko čudno.

''Naravno, Zayn.''-sarkastično odgovorim i nadam se da je shvatio da je to sarkazam.

Tišina. Zaglušujuća je i iritirajuća.

"Ne želiš ići sa mnom u London?"-upita i kada podignem pogled prema njemu vidim razočaranost koja je tako očita na njegovom licu.Prestao je jesti i sada napeto očekuje moj odgovor za koji ni sama ne znam koji je.

"Zar to nije malo prebrzo?"-gledam u svoje ruke i igram se sa prstenima koji su mi trenutno najzanimljivija stvar na svijetu.

"Mislio sam..da.."-užasno muca i ima izraz lica koji zrači svim lošim zrakama.Na tren je zbunjen,a ponekad i bijesan,svako malo prolazi rukom kroz kosu i puca prstima od nervoze.

"Mislio si što Zayn?"-uspijem progovoriti i potaknuti ga da kaže to što misli.Njegovo odugovlačenje ne pomaže ni meni,a ni njemu.

"Mislio sam da me voliš"-puhne i gleda me direktno u oči,a moje srce i lice se sledi.

"Nebih bila s tobom da to nije istina Z"-kažem razočarano i ustanem.Više mi nije ni do hrane.Pomaknem se par koraka dalje od njega i stanem sa strane.Ježim se od načina na koji me gleda,a srce mi lupa kao ludo.

"Nikada to nisi rekla Emma"-ustane i približi mi se.

"Nije bilo potrebno govoriti tu riječ"-obranim se i pogledam ga kako uzdiše i zabacuje glavu unazad očito iziritiran.I kada bolje promislim zbilja je istina da mu nikada nisam rekla tu riječ.Mrzim ju govoriti na glas jer je to bilo posljednje što mi je mama rekla prije nego što je umrla.Ja,kao djevojčica kojoj umiru roditelji pred očima,zamrzila sam njeno 'volim te'.Nisam željela ostati sama,nisam željela da me oboje napuste i od tada svaki put kada čujem te dvije riječi,bojim se da me osoba koja ih izgovara ne napusti.Moj problem znaju Amy,Austin,a zna ga i Zayn.Svakog dana kada smo zajedno u krevetu i kada već misli da spavam kaže mi da me voli.I tada to iz njegovih ustiju drugačije zvuči,zagrije mi srce,a ponekad se i nasmiješim.Ali svejedno se također svakog dana bojim da me ne napusti,da se ujutro ne probudim pokraj njega.

"Nemaš pojma kako je meni Emma.Želim ti naglas reći da te volim,ali ne mogu jer ne znam kako ćeš reagirati na to"-buljimo jedno u drugo i njegove riječi me zbilja potaknu da se zamislim.

"A želio bih jednog dana te riječi čuti i iz tvojih usta"-promrmlja dovoljno glasno da ga čujem.

"Bojim se"-kažem i par suza klizne niz moje lice, i ne zaustavljam ih, sve dok ih Zayn ne primijeti i priđe mi te iste one suze obriše svojom rukom.U očima mu više nema ni trunke bijesa, ispred mene je trenutno baš onaj Zayn kojeg najviše volim, nježni Zayn.

"Ja te neću napustiti,Emma.Nikada"-zbog tih riječi srce ni zakuca još brže i one životinje ponovo podivljaju u mom trbuhu.

Na njegove riječi, ne progovaram ništa. Samo mu priđem još korak bliže tako da se cijeli dodirujemo i poljubim ga. Ispočetka je poljubac nježan, ali svakim trenom postaje sve grublji i strasniji. I znam što će se sada desiti, ali prepuštam mu se. Dajem mu da radi od mene što želi.

Hvata me za struk dok me podiže prema gore i ja obavijam noge oko njegovog struka.

''jesi sigurna da je ovo ono što želiš?''-kaže isprekidanim glasom, teško dišući.

''i više nego sigurna''-jedva izgovaram to od suhoće u ustima i vručine koja nas okružuje. Moje riječi su dovoljne da mu izmame osmijeh na lice i da nestane sva njegova neodlučnost. Hvata me još čvršće za noge i ljubi me toliko snažno da mogu osjetiti koliko me želi. Njegove usne šeću po mome tijelu i tjeraju me na stenjanje. Zayn nas pomiče unaprijed i samo trenutak kasnije osjećam mekanu površinu pod sobom. Počinjem mu otkopčavati košulju i to traje tako dugo, čini mi se da gumbovima nema kraja. Zayn primijeti kako to sporo traje pa ubrza radnju i povlači košulju tako da je odmah otkopčana, a par gumbova leti sa strane. Smijem se na njegovu nestrpljivost koja je jača i od moje.

Skida do kraja košulju i tada povlači moju haljinu te za tren ostajem u grudnjaku i gaćicama ispred njega. Grize usnu dok me promatra i ne osjećam se uopće nelagodno. Zapravo se osjećam prljavo i to mi, koliko god čudno zvučalo, godi. Otkopčava svoje hlače i jednim pokretom ih skida, a isto to čini i sa boksericama. Sada je potpuno gol ispred mene i prizor je neopisivo dobar. Ponovo se penje iznad mene i nastavlja me ljubiti dok njegova desna ruka završava na rubu mojih gaćica. Najprije se igra sa njima, a zatim ih skida sam mene i baca sa strane. Također, isto to radi i sa mojim grudnjakom.

Počne ljubiti moj vrat, a zatim mu se tijelo napne. Uđe u mene polako i lagano.

Tempo mu je dovoljno brz, ali i dovoljno spor da ga mogu pratiti.

''pogledaj me''-šapne te podignem pogled kada ponovo sklizne u mene.

''volim te''-kaže i moje srce toliko jako zatreperi da pomislim da ću se rastopiti. Po prvi puta poželim mu reći iste te riječi, ali odustanem. Nisam još spremna.

....

Napokon se desio i drugi put da smo spavali zajedno. Ležimo zagrljeni dok razmišljam o onome što se dogodilo maloprije, ali najveću pažnju mi privlače te dvije riječi. Način na koji ih je rekao, u meni je probudio sve osjećaje. I sada sam spremna učiniti i ja to.

''Zayn?''-podignem se sa njegovih prsa i pogledam ga u oči, a on učini isto.

''što je?''-pita zabrinutim glasom i već mogu zamisliti kako razmišlja o tome da sam se predomislila u vezi onoga što se dogodilo maloprije.

''v..volim te''-nesigurno kažem, ali njegov ogroman osmijeh koji mu se stvori na licu me ohrabri. Srce mi snažno udara u grudima, a osmijeh mi se širi licem. Toliko mi se sviđa izgovoriti to da mislim da ću mu ih govoriti svaki dan, iznova i iznova.

''Kriste Emma. Nemaš pojma koliko je lijepo čuti ih iz tvojih usta.''-nasmijano kaže, a pogled mu je pun sreće. Poljubi me u tjeme kose kada se ponovo smjestim na njegova prsa, sretna više nego ikad.

''i ja tebe volim, najviše na svijetu.''

______________________________________

evo jedan kraći nastavak.. napokon.
s obzirom da ce uskoro skola i obaveze i to nastavke cemo objavljivati još rijeđe (znamo da ni tijekom ljeta nije bilo bolje)

ostavite koji komentar, ne grizemo ;)