You were my flaw

Part 2

''uostalom o čemu ja i ti imamo razgovarati?''-govorim glasno naglašavajući ovo 'ja i ti'.

''O Chazu.Chaz nije dobar tip kako se čini Emma''

''a ti kao znaš što je to dobar tip?''-sarkastično govorim i smijem se.

''ja te upozoravam Emma.Chaz nije onakav kakav se čini i trebaš ga se kloniti i podhitno prekinuti s njime''-izgovara,a ja se ponovo smijem i time ga dovodim na rub živaca.

''otkad je tebe briga s kime sam ja i što radim?To je moj život Zayn!''-govorim glasnije.

''Emma i Zayn da ste istog trena prekinuli s razgovorom!''-čujem iritantan glas svoje profesorice i taman se namjeravam okrenuti prema ploči i prekinuti ovaj besmisleni razgovor kada osjetim ruku na svom laktu.

''On nije dobar Emma dovraga!Kako ne shvaćaš da te želi samo iskoristiti i da te ne voli?''-Zayn govori,a u meni se nakuplja tona bijesa.Otkud mu pravo da tako govori o mom dečku?

''ti ne znaš kakav je on.I uostalom zašto je tebe odjednom briga za moj život?Ja i Chaz se volimo i to se nikada neće prekinuti što god mi ti govorio.I pusti mi ruku jebote!''-bahato vičem i izvlačim ruku iz njegovog stiska.Osjećam pogled cijelog razreda koji se vjerovatno okrenuo i prati zanimljivu scenu između mene i Zayna.

''vas dvoje odmah kod ravnatelja i tamo riješite svoje probleme''-profesorica viče na nas,a ja brzim korakom izlazim iz razreda i lupam vratima. Prilazim obližnjem prozoru i iznervirano gledam domara kako pokušava skinuti grafite s fasade dvorane za tjelesni. Čujem još jedan tresak vrata, ali se ne okrećem.

''Emma, ravnatelj je u onom smjeru.''-čujem glas razrednog štrebera Charlesa kojeg je profesorica očito poslala da otprati me kod ravnatelja.

''Zar stvarno?''-sarkastično odgovaram i kolutam očima kad vidim da se Zayn bezobrazno smije gledajući u stranu. Hodam brzim korakom iza Charlesa dok Zayn tko zna što radi iza. Stižemo pred ravnateljev ured, a Charles pokuca te svo troje ulazimo.

''Dobar dan, šalje ih profesorica kemije.''-govori Charles, a ravnatelj kima glavom te ovaj umišljeni štreber izlazi iz ureda.

''Sjednite.''-pokazuje na dva stolca ispred njegovog radnog stola.

''Nakon tebe.''-obraća mi se Zayn i imam taj osjećaj da je sarkastičan. Sjedam na stolac, a iza leđa mu pokazujem srednji prst. On sjeda pored mene te osjećam neki njegov parfem u čijem stavljanju očito nije imao mjere.

''Što se dogodilo?''-pitao je ravnatelj smireno. Oboje smo šutjeli. Ne zbog straha jer je ravnatelj preblag da bi nas kaznio opomenom ili nećim takvim već zbog toga što vjerovatno oboje ne znamo odakle bi krenuli. ''Hoćete li mi reći ili ne?''-pitao je po drugi put te sam duboko udahnula i krenula reći neku laž koja bi mi došla iz glave, no Zayn je bio brži.

''Ja sam ju cijeli sat pikao olovkom u leđa i uspio sam ju naljutiti i zatim se izderala na mene da prestanem.''-slegnuo je ramenima dok sam ga gledala iznenađeno. Onaj Zayn s kojim ne pričam i kojeg toliko mrzim je upravo lagao za nas oboje. Ovaj Zayn je onakav kakvog sam ga poznavala od djetinjstva.

''Je li to točno gospođice Base?''-trzam se na njegovo pitanje i gutam ogromnu knedlu. ''Gđice. Base?''-doziva me ravnatelj, a ja samo kimam glavom.

Čujem zvono koje označava kraj sata. Ustajem jer napokon mogu ići.

''A-a, nisam rekao da smijete ići-''zaustavio me ravnatelj. Odpuhujem i sjedam natrag na stolac.

''Pa rekao sam vam što se dogodilo.''-govori Zayn iznervirano.

''Jeste, ali vaše obitelji će biti obaviještene.''-odgovara ravnatelj i uzima telefon.