Epilog

388 23 2
                                        

Godinu dana kasnije

JAMES's Point Of View

"Proglašavam vas mužem i ženom! Možete poljubiti mladu!" Sveštenik je rekao, te sam pogledao u Miu i poljubio je.

Odjednom se začuo pucanj. Osetio sam kako je stisak Miine ruke oslabio te sam je pogledao. Venčanica joj je delom bila u krvi.

Odjednom je počela da pada, te sam čučnuo sa njom na pod.

"Volim te Jamesito!" Rekla je te po poslednji put zatvorila oči.

"Neeeeeee" Počeo sam da plačem. Moje malene više nema. Neko ju je ubio. UBIO!

Do mene su došli moji roditelji i pokušali da me odvoje od Mie, ali nisam je puštao.

"Hajde James, pusti je, doktori moraju da je uzmu" Nevoljno sam ustao te čvrsto zagrlio mamu.

Miini roditelji, kao i moji i svi ostali su plakali i nisu mogli da veruju šta se upravo desilo.

"Žao mi je gospodine, nismo mogli ništa da učinimo, bilo je prekasno. Primite moje saučešće."

5 godina kasnije

"Tata, Junior me je udario" Dolores je došla do mene, a za njom i Junior.

"Juninho, nemoj da diraš Lolitu, igrajte se zajedno."

"Dodji da se igraš sa nama." Lola me je pozvala te sam otišao u njihovu malu drvenu kućicu u kojoj se obično igraju kada im dosadi fudbal.

James Junior i Dolores imaju 5 godina. Rodjeni su 3 meseca pred moje venčanje sa Miom i njenu smrt.

Adam ju je ubio. Bio je prokleto ljubomoran što je sa mnom i ucenjivao ju je par meseci, za šta ja nisam znao.

Junioru i Loli mnogo nedostaje mama u životu, zato se trudim da im sve udovoljim. Oni su moje sve, ne znam šta bih bez njih.

__________________

Završila sam i ovu priču, nadam se da vam se svidela i žao mi je zbog tužnog kraja, ali je već tako planirano na početku.

Želela bih da čujem (pročitam lol) vaše komentare za ovu priču.

Last kiss || James RodriguezWhere stories live. Discover now