Recipe For Happiness?

15.DIO

"Ako mi objasniš 'zašto si to napravila?',možda ti i oprostim.Ali želim istinu!"-napokon jedna normalna rečenica od njega.Sjedimo dosta dugo u tišini.Naslanja se na stolicu,prebacuje ruku preko nje.
"Ne mogu.Samo me nemoj to tražit!"-ako mu reknem poludit će,a to ne završi dobro
"Zašto ne možeš?"
"Zato što je to bolje za tebe.Što manje znaš to je bolje."
"Emily,moram znati.Što je napravio?"-ustane se i zadere se
"Liam,strah me za tebe.Izgubit ćeš život!"-i ja se također zaderem
"Ako ne želiš,sa nama je gotovo!"-ubrzao je svoj hod prema stepenicama
Ne ne!Ne smijem ga izgubiti
"Stani!"-stane na vrhu stepenica ali ne okreće se prema meni
"Ako mi obećaš da nećeš poluditi i da ga nećeš otići kod njega!"
"Što je napravio?!"-njegov ton je sve jači.Polako prelazi u dernjavu.Pokažem mu rukom prema kuhinjskom stol za kojim smo maloprije sjedili.Uputim se prema stolu i on za mnom
"Pričaj!"-nasloni se na stolicu
"Obećaj mi da nećeš poluditi!"
"Obećajem,samo više govori!"
"Nazvao je i rekao da će doći i ubiti Louis-a.Nešto sam morala poduzeti,ne želim izgubiti brata.Moraš me shvatiti.Bilo mi je teško u tom trenutku.Ja sam ga uvukla u te probleme.Moram ga sad izvući i spasiti.Pokušao je..."-najbolje je da tu stanem.Spustim glavu prema dolje
"Što je pokušao?!"-Liam reži.Ne odgovaram
"Emily,reci što je pokušao?"-uzeo me za bradu i podigao moj pogled prema njemu,I dalje šutim.Što da reknem da me pokušao (khm) bez da sam ja htjela
"Je li te udario?"-ljut je.I ako mu reknem neće ništa dobro završiti!
"Emily,govori.Ubit cu ga ako ti je nešto napravio!"-e zbog ovog mu ne želim reći.Šutimo oboje.Gleda me ubojitim pogledom.To mi smeta.Ali mu i dalje ne planiram reći
"EMILY GOVORI!"-uzeo me za ruku i povukao prema sebi.Oboje smo na nogama.
"Liam,to me boli!"-ima prejak stisak.No on i dalje ne popušta
Gledao me dosta dugo da nije progovorio.Zgrabio je jaknu i uputio se prema vratima.Srećom bila sam brža i stala sam na vrata ispred njega da ne može izaći
"Gdje ćeš?"-upitam ga
"Idem ga ubiti!"
"Liam,nemoj molim te"
"Ne mogu više podnjeti da ti on zapovjeda.Nećeš više otići kod njega jer ti više neće slati poruke i zvati te.Idem ga ubiti"
"Molim te,nemoj.Ne želim i tebe izgubiti.Molim te"-zagrlila sam ga.Ne želim ga izgubiti.Previše ga volim da bi mu to dopustila
Stavio je svoje ruke oko mene a ja svoju glavu na njegova prsa
"Obećaj mi da nećeš više nikad otići kod njega"
"Obećajem,samo nemoj otići kod njega"-poljubi me na vrh glave
"Pomirili ste se?"-na stepenicima Catherine veselo plješće rukama kao malo djete
"Nadam se"-pogledam Liam-a
Nasmije se,klimne glavom i ponovno me privuče u zagrljaj.Drago mi je što smo se pomirili jer ne bi mogla podnjeti da i njega izgubim!
Cjeli dan sam slušala bukvicu.Liam nije stajao ni da uzme dah.I na kraju mi dođe
"Nemam riječi da opišem tvoje ponašanje!"-normalno da nemaš kad nisi stajao puna dva sata.Kad mi je očitana bukvica puštena sam da odem u sobu.Imam osjećaj da sam dijete od 7 godina.Uzela sam čitati knjigu od E.L James-a
'50 nijansa sive'
Nisam odavno čitala,pa sad kad imam vremena možda uspijem nešto pročitati,samo da me netko ne prekine.
"Gdje je Emily?"-čujem svog brata kako se dere u dnevnom boravku.
"Gore je u sobi"- Catherine mu odgovara.Taman kad sam htjela otvoriti vrata on me preduhiti
"Kako si to mogla napraviti?!"-zaderao se na mene što je jače mogao.Sad mi je krivo što je Liam otišao po pizze.
"Šta sam napravila?"-upitam ga smirenije za razliku njega
"Kako si mogla otići kod njega?"-Liam ubit cu te.Rekao mu je
"Kako znaš?"-moram potvrditi sumnje
"Kao da je sad to bitno.Kako si mogla otići nakon svega što ti je napravio?"
"Zbog tebe sam otišla!Nisam htjela da izgubiš život!"-zaderem se jer sam na rubu živaca.Dosta mi je svađa za cjeli život
"Ti još vjeruješ u te prjetnje?Daj razmišljaj malo.Da je htio ispunio bi to do sada!"
"Ne poznaješ ga.Znam da bi on to učinio da ga prestanem slušati.Bio bi ispod zemlje da nisam otišla.Tvoj rođendan slavio bi se kao godišnjica tvoje smrti!"
Nasmijem se podrugljivo.Zaplješće rukama
"Bravo sister.Mogla bi se baviti glumom jer vidim da ti odlično ide"
"Izlazi van.Ne želim te više čuti!"
"Prije nego što odem,želim znati,zna li Liam da si mu lagala?Ja neznam kako on može biti skupa sa ovakom osobom?"-čekaj zar njemu nije Liam rekao za ovo? I hello ja sam ti sestra
"Nije ti Liam rekao za ovo?"
"Znači zna?"
"Odgovori mi!"
"Nije on nego...."-taman kad je htjeo reći tko mu je rekao Liam ga prekine
"Što se ovdje događa?Čujete se i na ulici"
"Louis odgovori mi!"-naredi mu totalno ignorirajući Liam-a
"Nazvao me i rekao kako mi je sestra opet u njegovim rukama"
"Luke te nazvao?"
"Da,on mi je rekao!"-ubit ću ga sad ja,a ne Liam.Izletim iz sobe dok se oni za mnom deru.
"Emily,gdje ćeš?"-za mnom obadvojica idu.Ne odgovaram im jer znam da će me zaustavit.Ali neće im uspijeti.
Lupnem vratima i uputim se prema mjestu koji mi donosi loše uspomene.
"Emily,stani"-Liam me zgrabi za lakat
"Gdje si krenula?"-ne odgovara mu samo ga gledam ubojitim pogledom
"Ako si krenula njemu,sjeti se šta si obećala.Ako odeš kod njega,tamo možeš i ostati.Meni se više nikad ne vraćaj"-Kvragu.Obećala sam samo da ga zaustavim.Moram sviju spasiti.Samo treba naći rješenje a da nije da se vratim njemu.Ustvari drugo rješenje ne postoji.Izvukla sam svoju ruku iz njegove.Nastavila sam se kretati prema cesti.Taman kad sam htjela izaći iz dvorišta prebacio me preko ramena.
"Da si me odmah pustio!"-udaram ga po leđima.
"Nema šanse"-i kad on to rekne znaš da trebaš odustati jer on neće to napravit.Unosi me u kuću i spušta na kauč
"Da se nisi pomaknula sa toga mjesta!"-njegov kažiprst je u zraku.Ne želim više sa njim razgovarati nikada.Moram spasiti brata.Sjednem uspravno i prekrižim ruke.Louis,Niall i Catherine nas gledaju kao da smo dva najveća luđaka na svjetu.
Sjedne pored mene,a ja glavu okrećem na drugu stranu.Jedva čekam da im krenu probe i da napokon mogu biti sama u kući.A Catherine ću se nekako rješiti.Ne mislim je poslati kući kod onog njezinog odurnog oca nego je ljepo pošaljem da mi nešto kupi i dok sam sama odem iz kuće.
"Sad nećemo ni razgovarati?"-pa šta on misli da cu mu skočiti u zagrljaj i reći mu 'Hvala ti što mi nisi dopustio da spasim svoju obitelj i samog tebe od osobe koja je najveća nevolja u Londonu.'ne pada mi na pamet.
Njih četvero su nastavili razgovarati i jesti pizzu.Kako mogu biti mirni iako znaju da im je život u opasnosti?Smješka li su se i izvajivali svakakve gluposti.Ja se nisam obazirala na njih.Moj pogled bio je na balkonskim vratima.Vani je bilo sunce,ali je puhao veliki vjetar.Napokon i da u Londonu nije kiša
Zaspala sam.Naravno kad sam bila previše umorna.Moj san,pokvarila je noćna mora.Ista ona sa onim čovjekom sa šeširom,ali ovaj put bila je drugačija.Sad sam mu mogla blistavo jasno vidjeti lice.Mike Evans je bio tajanstveni čovjek u mojoj noćnoj mori.Odurni gad koji mi je uništio život.Nekad me sram što sam nosila njegovo prezime.Nažalost krv još nosim i nosit ću je zauvijek!
Onda čujem taj preljepi glas koji me doziva
Skačem Liam-u zagrljaj.Neću se sad smiriti do sutra
"Emily smiri se.To je samo opet san"-srećom on i Louis sam su u kući
"Liam,vidjela sam ga"-stežem njegovu majicu pod rukama doj mi suze idu kao voda iz kabla.
"Koga si vidjela?"
"Njega.On je bio u mojim snovima!"
"Emily,tko je bio?"-Louis-eva ruka nalazi se na mojim leđima.Prelazi preko njih.
"Mike"-tiho izgovorim,a Liam još jače stisne prema sebi.
"Biti će sve oke!"-govori mi i poljubi me u obraz
Kad me htio pustiti iz zagrljaja nisam mu dopustila
"Nemoj me pustiti ,molim te"-opet me primakne sebi i spusti se skupa sa mnom na kauč.Prebacio je ruku preko mog struka a ja svoju glavu zabijam u njegova prsa
"Nadam se da se više ne ljutiš na mene"-rekne mu
"Nemogu se ljutiti na svoju malenu!"-pomiluje me po leđima
"Emily,popij malo čaja."-totalno sam zaboravila da je Louis tu
Zavrtim glavom.Neznam zašto mi donose čaj kad znaju da ga mrzim.Nema ništa gore od čaja.
"Uzmi malo da se smiriš!"-Liam mi govori
"Ne želim.Želim samo da si ti tu pokraj mene."-pomaknem se prema njemu a on još jače me stisne u zagrljaj
Valjda smo zaspali na kauču,ali mene je ujutro bolio vrat
"Dobro jutro,ljubavi!"-svoje usne približio je mojim.Njegove usne zapovjedale su mojim a moje su samo pratili njegov ritam.
"Danas nam počinju ponovno probe.Završio nam je odmor. Catherine će biti tu i neće ti dopustiti da odeš iz kuće tako da nemoj pokušavati nešto napravit."-zakolutam očima.Još i njegova jutarnja bukvica.Ali dobro je što danas im opet počinju probe.Mogu pobjeći.Catherine nije veliki problem.
"Kad vi idete?"
"Za sat vremena.Ako se Niall do tada probudi."
"Kanta vode može uvijek pomoći!"-ustala sam se i krenula po vodu
"Ne misliš valjda to učiniti!?"-Liam se također ustaje i kreće za mnom.Klimnem glavom.Ovo će biti ludilo.
Polako smo im ušli u sobu i prušnjali
"Buđenje!"-zaderala sam se kad sam prosula vodu po njima Obadvoje skaču.
"Ti nisi normalna!"- Catherine se zadere.
"Jeste li poludili!?"-i Niall se zadere dok se Liam i ja previjamo od smjeha
"Niall moramo ići na probu.Ovo je jedini način da te probudimo!"
"A da ste možda zovnu li me?"
"Ma kao da bi to uspjelo!"-Liam rekne i pokažem mu rukom na svoj ručni sat.
"Evo idem dok se spremim"-uputimo natrag.
"Ovo ćeš mi platiti!"- Catherine mi rekne na ulazu.Pošaljem joj zračnu pusu i izađem iz sobe
Liam i ja smo popili kavu dok su se oni spremili.Čak ga je Zayn zvao gdje su do sada jer kasne.Kad su napokon otišli moj je plan mogao početi.
Sjela sam na kauč i počela glumiti da me boli glava i da nisam dobro.
"Emily,što ti je?"-upitala me Catherine dok je listala časopis
"Ma nisam dobro!"
"Hoćeš da ti donesem tabletu?"
"Problem je u tom što tableta nema.Ja sam nedavno popila zadnju,a nitko nije kupio druge jer valjda nikom nisu ni trebale."
"Pa je li te jako boli?!"
Klimnem glavom.
"Idem ja kupiti.Brzo se vraćam"-uzela je jaknu i otišla.Ovo je bilo lakše nego što sam očekivala.Louis stvarno ima pravo.Mogla bi se početi baviti glumom
Uzimam jaknu i mobitel.Vratit ću se prije nego što se oni vrate a Catherine ću nekako zaprijetiti pa Liam neće ni saznati da sam prekršila obećanje.
Tražim taksi po cjeloj ulici.Moram otići što prije da bi došla prije njih kući.
Sivi kombi stao je ispred mene.Maskirani čovjek je izašao i stavio mi bjelu krpu na usta.Pokušala sam se derati ali nitko me ne bi mogao čuti.
Zadnje čega se sjećam je da su me ubacili u kombi i da sam izgubila svjest