Recipe For Happiness?

12 DIO

Liam POV
"Istina je,gospođice Emily.Gospodin Evans dobio je skrbništvo nad vama i morate živjeti sa njim"-brzo uzmem omotnicu koji ju je Emily bacila na kauč
"Kako?Kako?Kako?"-pokazujem prema papiru i nemogu vjerovati.Odvest ce mi je.Ali kako?Onaa je punoljetnja!
"Ovo je nemoguće.On je izašao iz zatvora,kako se on moože brinuti o nekome?"-upitao je Louis
"Gospodin Evans je odslužio svoju kaznu.I sad ima pravo na svaki zakon kao i ostali građani."
"Ali Emily ima 20 godina.Punoljetna je"-nadodala je Catherine
"Novi zakon.Donesen je prije godinu dana.Osoba mora živjeti sa svojim roditeljima,iako je punoljetnja.Osim...."-zastala je
"Osim što?"-upitao sam
"Ako je osoba u braku,onda ima pravo živjeti.Jedino vam ostaje da se udate,ako ne želite da se vratite vašem ocu"-Emily ćućne i spusti glavu na svoje ruke
"Imate sat vremena da se spremite.Ja vas čekam ovdje."-Emily se ustaje i trčećim korakom ide uz stepenice
"Emily,čekaj"-krenem za njom
Uleti u sobu sa suzama.Nemoguće da će je odvesti za sat vremena.Privučem je u zagrljaj
"Ne brini.Imam rešenje"
"Kakvo?"-odmakne se od mene "Udat ćeš se za mene"
"Ti misliš da je to tako jednostavno"
"Da,otićemo kod matičara i tako ostaješ sa nama"
"Nećeš svoj život upropasiti zbog mene"-odmaknula se od mene i uputila prema prozoru
"Zašto ne prihvatiš?Spasit ćeš se"
"A ti?Razmišljaj malo!Tako ćeš sebi upropastiti život"
"Upropašten je ako tebe odvedu"
Emily POV
"Upropašten je ako tebe odvedu"-srce me zaboli.Teško mi je se oprostiti od Liama kao sa svima.Ne želim da idem toj ubojici.Ne želim da ostavim svoju novu kuću.Ne želim ostaviti Liamove usne i zagrljaj.Nedostajat ce mi svi.Iako mi Liam nudi spas,ja ne želim da on upropasti svoj život.Mlad je i nije spreman za brak.Neka nastavi živiti.Teško mi je ga ostaviti.Zatvorim svoj kofer.Ustanem se sa poda.Liam stoji naslonjen na ormar i promatra me
"I to je to!"
Raširim ruke prema njemu i zagrlim ga.
"Liam,nemogu ja ovo!"-rasplačem se u njegovu zagrljaju
"Ja ću to srediti,naći ću rješenje i opet ćeš biti sa nama."-njegove me riječi hrabre,iako znam da ništa od toga.Zakon je zakon.Ne možes tu ništa
"Emily"-Louis me dozove tužnim glasom.Podignem glavu sa Liamovih prsa i vidim kako iza njega idu svi.Niall, Catherine,El,Lottie.
"Nedostaje ćeš mi strašno,sis"-stisnuo me u zagrljaj
"I ti meni,bro"
"Lottie"-zagrlila sam je.Plače.Ne želim da iko plače
"Emily,nedostaje ćeš mi,unatoč svi tvojim vragoljima koji si radila."
"Nemoj plakat"-obrišem joj suze
Idem redom do sviju i na kraju završim sa Niall-om
"Mislim da je vrjeme za polazak"-reknem i vidim kako Liam naslonjen na ormar i ima pogled podignut prema plafonu.Šake su mu stisnute
"Možete izaći?Želim se oprostiti sa Liamom"-klimnu glavom i izađu
"Liam"-približim mu se
"Ne želim se oprostiti.Ja ne želim da odeš"
"Ne želim ni ja"
"Ako ne želiš,prihvati moju ponudu"
"Liam,nemogu,rekla sam ti!"-izleti iz sobe.Suze mi opet krenu niz obraze.Uzmem kofer i uputim se prema dolje.Zagrlim ih još sviju jednom i shvatim da Liama nema
"Nedostaje će mi tvoje palaćinke.A najviše ti"-Niall mi rekne
"Imat ćeš ti Catherine da ti pravi palaćinke"-zagrli je.Uplakana je
"Gospođice,moramo poći!"-odvjetnica mi rekne
"Evo idem.Samo 5 minuta."
"Recite Liamu da ga puno volim,i da nađe svoju novu ljubav jer ja se neću dugo vratiti,neka nađe svoju sreću i neka ne pati!"
"Znaš da neće to poslušat.Voli te i neće te nikad prebolit.A ti ćeš se vratiti"-Louis mi rekne
"Možemo napokon krenuti"
"Louis zahvali roditeljima na svemu.Na 15 naljepših godina u mom životu.Mnogo sam im zahvalna.Reci im u moje ime i da će oni uvijek biti moji roditelji"-posjedni put sam ga zagrlila.Teška srca odlazim iz kuće i ulazim u sivi kombi
Kiša pada.Razmišljam što će biti sa mnom kad se preselim kod ubojice svoje majke.Možda i mene ubije.Što bi možda bilo dobro.Onda se sjetim Liama.Patio bi ako umrem ali prebolit ce on mene.Nismo bili skupa tjedan dana.Prebolit ce me.Sigurna sam.Samo neznam jesmo li mi i dalje skupa ili?
"Stigli smo"-veselo rekne.Čemu se veseli?Ovo je za plakat.
On ovdje živi i sud je dopustio da ja ovdje živim?Kuća se raspada.Bolje bi bilo da živi u kartonskoj kutiji
"Kćeri"-zagrli me a meni ruke ostanu visjeti niz tjelo
"Pusti me,ne želim da me dodiruješ"-odgurnem ga od sebe
"Hvala vam!"-zahvali se odvjetnici
Ne želim napraviti taj korak da pređem prag.Ne želim da uđem untura.Odvjetnica ode
"Hoćeš ući!?"-sa osmjehom me upita.
Unutrašnjost kuće je gora nego vanjski dio.Živi kao beskućnik.Stare dvije ležaljke nalaazile su se u kutu,stol i dvije stolice na sredini.Dva kauča nalaze se uz zid.Na ležaljkama dvije deke a na stol svijeća i kutija šibica.Kako da ja ovdje normalno živim??To je pitanje na koje se sigurno ne može naći odgovor.
"Ja nam ide po jelo,zaključat ću te da ne pobjegneš!"-poljubi me u obraz.Stresem se od toga
Kao što je rekao zaključao me.Moj život osuđen je na propast.Sjedem na stolicu i pogledam okolo.Nema utičnica,nema kabla znači nema struje.
Spustim glavu na ruke i iz svih žila zaderem se
"LIAMMM"-kao da me može čuti.Da bar može.
Nije se puno zadržao u trgovini.Što nije doživio srčani i umro na sred trgovine?.Iz vrećice izvadi dvije konzerve i dvije plastične vilice.Kamenom otvori sa teškom mukom obadvije konzerve
"Jedi"-doda mi jednu
Necu jesti.Makar ovdje umrla od gladi
Liam POV
Nedostaje mi.Nemogu opisati koliko.Strah me da joj nešto ne napravi.Da je ozljedi.Još gore!Strah me da ne završi kao njezina majka.Njezin šal mi je u ruci i ne želim ga ispustiti.Jedino što mi je ostalo od nje.Tko će je sad zagrliti kad bude imala noćne more?Tko će je zagrliti kad joj suze krenu niz njezina mekana obraza?Znam da ja neću,jer su je odveli daleko od mene.Odveli su ljubav mog života
"Liam,hoćeš sa nama jesti?"-iz kuhinje je izašla El.Svi u kuhinji sjede,osim mene i Louisa.On je također zamišljen.Zavrtim glavom.Nije mi do jela,nije mi do ničega.Želim samo nju.Da je moje ruke zagrle.Da ja osjetim njezinu glavu na svojim prsima,njezine usne na svojima,njezine ruke oko mene.Želim da je ona tu i da mogu mirisat njezinu plavu kosu.El sjedi pored Louisa i tješi ga.Njegova glava nalazi se na njezinim nogama.Želim da smo to Emily i ja.Tiho je bez nje.Kao da je ova kuća umrla.Nema njenog glasa.Bože,vrati je.
Emily POV
Popio je do sad bocu rakije i krenuo je na pive.Ne može da hoda od silnog alkohola što je popio.Strah me,jer znam da je moja majka izgubila život zbog njegovog pijanstva
"Još nisi pojela.Brže to jedi"-zaderao se i utjerao strah u moje kosti
"Neću!Tko si ti da mi naređuješ?Znaš tko si ti?Ti si obična kukavica.Ti si ubojica.Tvoje mjesto je u zatvor,a ne ovdje"-nekad se i sama zadivim koliko sam hrabra.No ovaj put nisam to trebala pokazati.U sekundi njegove šake našle su se na mom licu.Od silnih udarac padam na pod.Neznam odkud je izvukao bič ali prozveo je jake bolove po mojim leđima.Par udaraca dobijem po ruci
"Ja ću te naučit poštovati starije,zato što nitko do sad nije!"-udari me nogom u trbuh.Legne na kauč i zaspe.Nemogu se ustati sa pod.Presavijam se od bolova i želim da mi netko pomogne.Većinu noć provedem na podu.Uspijem se ustati i sjesti na ležaljku.Želim da je ovo jedan ružan san i da ću sad probuditi i naći u Liamovom zagrljaju.Ali ovo nije san.Ovo je grozna stvarnost.Ujutro ga nema u kući i ovo je vrjeme za bježanje.No ja nemam sreće.Kuća je zaključana.Bože pomozi mi.Kroz prozor vidim kako se vraća sa bocom nekog alkohola.U drugoj ruci mu je pištolj.PIŠTOLJ?Ne,ne,ne.Ubit će me.Moram se negdje sakriti.Brzo odmaknem,uz tešku muku,kauč od zida
Zavučem se koliko mogu.Stvarno nema prostora
"GDJE SI SE SAKRILA?MISLIŠ DA BI TVOJ TAJO NEŠTO BI TI MOGAO NAPRAVITI"-odvratno se nasmije
Bože,spasi me.
"NE BRINI NIŠTA TI NEĆE BITI.SAMO ŠTO ĆEŠ ZAVRŠITI KAO TVOJA MAJKA"-glas i smjeh su mu zlobni i puni zla.
Ode uz stepenice koje vode na drugi kat
"Malena,tajo je jako dobar "-čujem ga sa drugog kata kako govori.Uzmem mobitel i nazovem Liama dok još imam priliku
LIAM PoV
"Liam,trgni se.Vrati će se ona"-Niall me potapša po ramenu.Nisam se pomakao sa mjesta od jučer.Zazvoni mi mobitel.Na ekranu stoji mi njezino ime.
"Emily"-Niall i Catherine skaču sa kauča
"Liam,pomozi mi.Ubit će me.Ima pištolj."-njezin tih glas i tih plač
"Dolazim po tebe"-prekine
Da joj nije nešto napravio?
"Liam gdje ćeš?"-upita me Niall
"Ubit će je moram je spasiti"
"Idemo sa tobom!"-Niall sjedne na suvozačevo mjesto a Catherine nazad.Trenuto što znam da u ovom autu postoji jest gas.
"Kako ćeš je naći?"-upita me Catherine
"Preko mobitela"-uzeo sam mobitel i stisnuo aplikaciju.Upisao sam broj mobitela i sad treba pričdkat da nađe.Jebeno čekanje.Nemam vremena,moram je spasiti
"Catherine,obavjesti Louisa"
Nazove ga a ja joj pružim adresu da mu pročita gdje je mogu naći
Emily POV
Jebena baterija,crkla je u krivom trenutku.Nisam mu rekla gdje me može naći.A ovaj ovdje gad što nosim njegovu krv,nažalost,postaje još gori.Nije me našao ali uskoro bi mogao.Samo da Liam me nekako pronađe i spasi.Dugo sam čekala dok nisam čula kako auta i sirene se približavaju prema nama
"Kuća je okružena.Ne možete pobjeći.Bolje bi vam bilo da se predate!"-neko je izvana rekao
"Pozvala si policiju i misliš da ceš se tako riješiti mene.Ali varaš se."-nisam je ja pozvala kretenu
"Gospodine,ne ulazite unutra.Opasno je."-opet isti glas i onda se čulo snažno probijanje vrata.Liam ga udari i on padne na pod,a pištolj odleti u stranu.Sjedne na njega i udari ga još jednom
"Govori gdje je?"-zadere se.Louis uđe za njim.Nije mu uspio ništa odgovorit jer su ga specijalci odgurnuli od njega.
"Uhićeni ste zbog pokušaja ubojstva!"-upere pet pušaka prema njemu.
"Emily,gdje si"-Liam i Louis se zaderu
"Liam"-tiho ga dozovem.Čujem kako se približava i odmiče kauč.
"Louis,našao sam je"-podigne me sa poda i uzme u naručje kao mladenku.Gubim snagu od udaraca koji sam sinoć dobila
Iznosi me iz kuće,iza nas ide Louis.Vani se nalaze tisuće policajaca i novinare
"Liam,što joj je?"-čujem kako za nama trče Niall i Catherine
Brzo me odnosi u vozilo hitne pomoći.Spusti me na kolica(ona što se legne na njih)
"Peče me"-zaderem se od boli.Nemogu izdržati.Leđa me strašno peku
Liam i doktor brzo mi podignu majicu dugih rukava
"UBITI ĆU GA"-Liam se zadere i uputi se van iz vozila