Recipe For Happiness?

23 DIO

Probudila me necija vika.Otvorim oci i pogledam oko sebe.Nalazim se u poznato mi autu.Liamovom.
"Louis,kako si mi to mogao prešutiti!?Kvragu,ona nosi moje djete!Čuješ li?Moje djete!"-defintivno je ljut na mog brata kojeg bi i ja trenutno ubila
"Da,vraca se sa mnom.Stižemo za dva sata".Vjerovatno se pitate odkud ja sa Liamom.Kad me zamolio na koljenima da se vratim sa njim u London uz obećanje da će se brinut za djete i da će biti najbolji otac nisam ga mogla odbit.
Prekine razgovor i mobitel baci na stražnje sjedalo
Uzimam njegovu jaknu sa kojom sam bila pokrivena cijelo vrijeme i stavljam je na svoja koljena
"Treba li ti što?"-upita me kad stane na bezinsku crpku
"Vode,žedna sam."-vec mogu zamislit kakva ce biti velika strka kad vide da je Liam Payne usao na bezinsku.Još ako se unutra nalazi neki directioner biti ce vriske.Zadrzi se nekih 10 minuta i vidim kako izlazi.U crnoj majici koja mu ističe mišice još više je sexy
"Liamm,molim te uslikaj se sa nama."-neke djevojke trče za njim ali on ih ne doživljava.Ulazi auto dodaje mi bočicu
"Spusti glavu"-rekne mi kada krene sa parkiralista
One djevojke su krenule za nama
Nakon duge voznje,gledanja kroz prozor,tišine i par Liamovih upita 'Je li sve oke?,jesam dobro?'stigli smo meni vrlo poznatu ulicu.Auto se krece uz malu brdicu do odvojene plave kuce.Liam se parkira ispred garaže i zatvori ogradu.U kuci nas dočeka mrak.Okrenem se prema Liamu te on odgovori mi sto je kuca prazna
"Rekao sam Niallu i Louisu da ti je potreban odmor i dođu sutra"-klimnem glavom i uputim se prema stepenicama a Liam za mnom noseći moju i njegovu putnicku torbu
Cim udem u sobu sva sjećanja se vrate.Od dolaska ovamo sve do onog dana kad je Liam mislio da imam virozu a zapravo saznala sam da sam trudna.Par suza krene niz moje obraze
"Sjetila si se?"-upita me tiho anđeoski glas.Klimnem glavom i skinem jaknu.Otvaram torbu uzimam njegovu duksericu i crnu trenerku i odlazim u kupatilo.Presvucem sa sebe odjecu.Okrenem se po kupaonici.Na policama su i dalje moje stvari.Sve je ostalo isto.Ništa nije pomaknuo.Vratim se u sobu i zateknem Liama kako sjedi na krevetu i zamišljeno gleda u zid ispred sebe
"Gotova sam.Možeš ići u kupaonicu ako trebaš"
"Ne neću još ići spavat.Ali ti bi se trebala odmorit."-.klimnem glavom i poslušam ga.Legnem na krevet i prebacim preko sebe pokrivač.
"Treba li ti nešto?"-upita me na izlazu iz sobe
Samo zavrtim glavom i on napusti sobu.
***
Već sat vremena pokušavam zasapati ali neuspješno
Cijelo vrijeme razmišljam o bebi i Liamu.Hoće li se Liam stvarno dobro odnositi prema nama?Ili je to samo tako rekao?
LIAM P.O.V
Još ne mogu vjerovati da ću postati otac.Još nisam svjestan toga.Veliki se strah nalazi u mom tijelu.Sta ako ne budem znao biti otac.Velika je to odgovornost!Strah me hoću li se znati odnositi se pravilno prema tom djetetu i ocu li mu znati biti pravi primjer.Hoću li biti kao svoji roditelji?Možda mogu njih pitati za savjet!?Samo je problem njihova reakcija kad im reknem da je Emily trudna!Burno ce reagirati u to sam siguran.Možda čak neće prihvatiti da sam otac.Ipak smo oboje mladi i nismo još planirali djete nekih par godina.
Ipak prstom prelazim preko ekrana gdje me dočeka nasmješeno lice Emily.Utipkam mamin broj i nakon samo par sekundi čujem veseli glas
"Sine"
"Hej mama,kako si"
"Dobro sam.Ali ti mi ne zvučiš baš dobro.Šta se dogodilo?"-odmah je skužila da nije nešto dobro
"Ništa,došao sam malo prije sa puta pa sam umoran"-slažem joj.Srce mi se para.Nikad do sad nisam roditeljima lagao
"Oh pa odmah idi u krevet"
"Ici cu samo htio vas nazvati.Nismo se dugo čuli."
"Da,mislila sam da si nas zaboravio.No nema veze.Imam jedno iznadenje za tebe iako mi tvoj otac rekao da ti ne smijem reci."
"Kakvo...."- nisam ni dovršio recenicu prekida me
"Stizemo kod vas sutra vec sam se pocela pakirati "-uzbudeno govori a ja sam sokiran.Sok!Sok!
"Kako.."-opet sam prekinut
"Jedva cekam da vidim svoju bebu.Jako nam nedostaješ sine."
"Mama nisam više beba imam 23 godine"
"Nema veze ti ces uvijek biti moja mala beba.Volim te."
"Volim i ja tebe,mama.Idem sada.Vidimo se"
"Ajde sine odmori se."
Prekinem i uputim se u sobu kod Emily.
Udem tiho jer je ne želim probuditi.Njen trbuscic prekriva moja dukserica tako da se uopce ne vidi.Stavljam ruku polako na njega.Nemogu vam opisati kako je to predivan osjecaj.Kad znate da je tu malo stvorenje koje je vas krv i koje ce vas zvati 'tata'.Nesto predivno i vise od toga.Spustam glavu dolje i poljubim trbuscic.Osjetim da me netko pomilovao po glavi i shvatim da se Emily probudila.
"Nisam te valjda probudio?"-upitam je ona samo sa smjeskom na licu zavrti glavom.
"Nisam uopce mogla zaspati.Samo sam mislila o bebi i zivotu sa njom.Neznam kako cu se odnositi prema njoj i neznam hocu li uopce biti dobra majka."-jedna suza padne niz njezino lice.Predem palcem preko njezinog obraza i poljubim je tu.
"Naravno da hoces.Biti ces najbolja majka!"-legenem pored nje i privucem je u svoj zagrljaj.
Bili smo dugo zagrljeni na krevetu i samo šutjeli dok sam ja rukom prelazio preko njenog trbuha.
"Moj roditelji stizu sutra"-kad sam joj to rekao samo je od jednom skocilaa sa kreveta
"Emily što je bilo?"-upitam je
"Ne,ne,ne..."-uspaničeno hoda po sobi.Šta joj se događa?
"Emily smiri se!Što je bilo?"-uhvatio sam je za ruke dok je ona i dalje bila uplašena.
"Što ako ne žele prihvatiti bebu i mene?Što ako nas razdvoje?Što ako budu ima li loše mišljenje o meni?Što ako....?"
"Hej,hej stani!"-gleda u mene kao u duha
"Nitko neće imati loše mišljenje o tebi jer si predivna djevojka i samo moja.Ako ne žele prihvatiti tebe i bebu onda mogu slobodno zaboraviti da postojim jer ako vas ne prihvate oni su za mene mrtvi"
"Ali Liam,to su tvoji roditelji,ne možeš ih tako izbrisati iz svog života."
"Ako ne prihvate moju ljubav i moje malo stvorenje,naravno da mogu"-Emily omota ruke oko mog vrata i stavi glavu na moje rame
"Puno ti hvala što brineš za nas nakon svega što saam ti uradila.Volim te,Liam"-sasvim tiho rekne ali dovoljno glasno da samo ja cujem
"Ne moras se zahvaljivati,za vas bi svoj život dao.Volim i ja tebe,malena moja"-i tu je pukla.Počela je plakati.Nisam je zaustavljao.Neka se isplače biti će joj bolje.Čvrsto je zagrlim i ostavim poljubac na glavi joj dok ona moči moju majicu suzama.

Naravno da Louis i Catherine nisu mogli pričekati do sutra nego su odmah navečer došli.Trenutno pokušavam Nialla i nju nagovorit da se vrate ovamo
"Ali u kući ima previse mjesta.Bolje vam je ovamo nego u onom stanu gdje ne mozete nista.Sami si ti Niall reko da ces imat kucu sa velikom terasom i bazenom.I sta je sad to propalo.A i svejedno smo je skupa kupili"
"Ne želimo vam smetati.Imati cete vi i mi svoju privatnost."-Niall se složi sa Catherine i prebaci ruku preko njezinog ramena
"Emily bi volila da se vratite.I kuca je prevelika za nas dvoje!"-ne odustajem.Emily bi volila da se oni vrate jer je kuca prazna i ne može see čuti Niallov smijeh i Catherine skričavi glas kad je ljuta
"Uskoro troje."-Ubaci se Louis
"Kako troje?"-Niall i Catherine ostaju zbunjeni
"Mislim bro da bi im trebao reći"-opet Louis se oglasi.Možda bi ipak trebao pričekati Emily?!Sva tri para očiju okrenuta su prema meni i streljaju me pogledom.Sto znaci da im treba ipak reći.
"Emily je........Emily......Postat cu otac"-Catherine skrikne od veselja,pocne skakati od veselja i pljeskati kao malo dijetee.
"Čestitam bro"-Niall me muški zagrli
"Imat cemo bebu,imat cemo bebu"-Catherine veselo pjeva dok je ja pokušam stišati da ne probudi Emily
"Tiše,Emily spava."-stavim kažiprst na usne
"Idem ja do nje"-Louis se ustane i ode do njene sobe EMILY P.O.V
Čujem da dole netko vrišti i smije se glasno.Shvacam da smijeh može pripadati samo jednoj osobi.Ludoj Catherine.Cijelo vrijeme me bilo strah dolje se spustiti zbog njihove reakcije ali kad čujem kako moja prijateljica veselo pjeva "Imati cemo bebu" shvatila sam da se bez potrebem plašim.Oni su to extra primili
Ustanem se i krenem izaci ali otvaranje vrata me zaustavi
"Hej"- moj me brat veselo pozdravi i ostavi poljubac na mom obrazu
"Hej"-nešto tiše reknem
"Kako si?"-upita me
"Dobro.Valjda"
"Kako si mi nedostajala"-odjednom se nalazim u njegovom zagrljaju
"I ti meni,braco"-drži me neko vrijeme u zagrljaju i onda rekne nesto sto bi vrlo veselo prihvatila da su druge okolnosti
"Mama se vratila iz Portugala."
"Ne,ne,ne jos i to sad"-pa meni je sudeno da se danas neko naljuti i ne prihvati situaciju
"Ne brini.Sve sam joj objasnio i dobro je to prihvatila.Čak joj je drago sto će postati baka."-osmijeh mi se stvori na licu.Jesam luda znala sam da ce moja mama prihvatiti sve to
"Iako je ocekivala prvo od mene unuka ali ti si me prestigla"-nasmijemo se oboje
"Sad će ona doci ovamo i jedva ceka da te vidi"
"I ja nju.Idemo dole."-uzme me za ruku.
"Emily"-moja prijateljica veselo skrikne i vec sam se u par sekundi našla u njenom zagrljaju
"Kako mi je drago što te vidim"
"I meni isto sto vidim svoju ludu"-nasmije se
"Nikad neces prestati misliti da sam luda,zar ne?"-samo klimnem glavom
"Kako si,Emily"-i Niall me zagrli
"Dobro sam a ti?Vjerovatno nakon toliko dugo nisi se još navikao živjeti sa divljakom pored sebe"-smijeh od sviju zavlada u dnevnom boravku
"Hej!Pa vidi ti nje.Tako ti misliš o svojoj prijateljici!"
"Ma volim ja svog divljaka najvišee"-Niall joj ostavi jednu veliku pusu na obrazu i privuce je ka sebi
Sjednem pored Liama te on prebaci ruku preko mog ramena i privucem da spustim glavu na njegovo rame.
"Vidim bolje si malo."-šapne mi na uho
"Malo jesam,ali i dalje me strah zbog sutra"
"Nema te čega biti strah.Sve će biti uredu."
"Moja je mama stigla iz Portugala...Louis joj već rekao i raduje se tome što će postati baka."-Liam se nasmije
"Eto vidis.Tako ce biti sa mojim roditeljima i svi ce se radovati malom Paynu"-poljubi me u celo
"Idem sebi po čašu vode"-ustanem se i odem do kuhinje.Ne prođe ni dvije minute oglasi se zvono i onda cujem jedan jako drag glas
"Bok Liam,kako si?"-mama je stigla
Ipak nekako sa nesigurnoscu izlazim iz kuhinje i idem prema dnevnom boravku laganim sporim korakom.Mama cim me ugleda dolazi do mene i povlaci me u jedan topli majčinski zagrljaj .Suze su odmah nastupile i kod nje i kod mene.
"Napokon vidim svog malog nestaška"-oduvijek me volila zvati nestaško jer sam bila pa....poprilično čudne volje dok sam bila mala....

E sad uz ovo ide ona
"Ko bi reko čuda se dese pa di Tea nastavak postavi"
Ne stvarno ljudi moje duboke isprike ali jednostavno ne stizem od kako sam otisla u srednju ja ne znam značenje rijeci slobodno vrijeme.Osam sati me nema u kuci.Dolazim u 20:00.Ostalo vrijeme sto sam u kuci iskoristeno je za ucenje.Nasu generaciju su zapali najstroži profesori to nam svi kazu i sad zamislite koliko mi moraamo uciti za prolaza.Necete vjerovati da ja tri mjeseca nisam otisla vani sa drustvom sve do neki dan.
Ja se stvarno ispricavam ali jednostavno nisam mogla jer nisam imala volje ali nadam se da cete mi oprostiti
Eto uzivajte u ovom dosadnom nastavku a ja se odmah bacam na pisanje drugog.Što prije to bolje.Da ga mogu ubrzo postaviti.
Ostavite vote/com sta vam se svida sta ne i one usputne dok citate(ako ovo itko cita)