Recipe For Happiness?

19 DIO

U njegovim prekrasnim oči mogu prepoznati ljutnju tugu i bjes.Njegove ruke pospuštaju saa mojih.
"Kako?Rekla si da me voliš i osjetio sam to!"
"Znam,Liam,ali strah me.Da će se sve ponoviti.Da će sa Vanessom biti isto kao sa Luke-om"-jednostavno bi sve voljela sad mu se baciti zagrljaj i reći 'Opraštam ti Liam!' ali nemogu.Nešto me sprječava.
"Ja ću te štiti.Nitko ništa ti neće napraviti.I nitko neće uništiti ovo što imamo!" -njegove me rječi ohrabruju ali ne dovoljno da nastavim takav život
"Liam,molim te ide dok se Louis nije vratio!"-želim da ode jer ću puknuti od ljutnje i tuge.Koja trenutno prevladava
"Malena,prestani mi to raditi!"-tiho je rekao.Uzima me za lice i naslanja svoje čelo na moje.
"Liam,molim te ide.Samo pogršavaš situaciju"-zaklopim oči iz kojih krenu suze.Svojom rukom prelazi preko mojih obraza i ljuto napusti kuću.
Totalno sam zaboravila da su njih dvije ovdje
"Kad Louis dođe kuće ni čule ni vidile Liama.Jasno!?"-pogledaju me sa zbunjenim pogledom
"Ne pravi se da ne poznaješ Louis-a.On odmah zna kad mu netko slaže!"-da upravu su,ali svjedno cu ih zamoliti
"Svjedno,molim vas.Ponašajte se kao da nije ništa bilo!"-klimnu bezvoljno glavom
"Cure,što kažete da ispečemo palaćinke!"-El veselo nam predloži
"Možee!"-Lottie već uzima potrebne stvari.
"Emily,pridruži nam se"-El stavi ruku na moje rame
"Samo se vi zabavite!"
Naravno da sam okupirala misli sa Liamom i našim životom.Sa čim bi drugim ih okupirala.Nemogu dopustiti da nam ona glupača upropasti život.Ali opet me u svemu zaustavlja strah.Strah da se sve ponavlja.Strah sam od Liama već uspjela rjesiti jer shvacam da je bio ljut i da ne bi to ponovno napravio jer me voli.Kao ja njega.
"Palaćinke"-uzviknuo je moj brat kao malo djete kad je ušao u kuhinju.
"Znam da ih voliš pa smo ih napravili!"-nasmije se El
"Još ih više volim kad ih ti napraviš"-poljubi je.Zašto sad ja ovako ne mogu biti sretna sa Liamom.Zašto sad on ne može mene ljubiti?
'Zato što si glupa,Emily'-moja podsvjest se javlja
"Emily?"-Louis me dozove.
"Reci?"-pogledam u njegovom smjeru
"Jesi bolje?"-u usta strpa ostatak palaćinke
Klimnem glavom.
"Ja idem u svoju sobu."
Pokušala sam malo prestati miisliti o Liamu i da zaspnem jer mi je san stvarno potreban.Ali naravno da nisam uspjela ni oka zatvoriti.Nisam ga mogla izbaciti iz misli.
Osjetim kako se krevet udubi na drugoj strani.Okrenem se i ugledam svog brata kako leži i gleda u mene
"Ti si!"-okrenem se tako da mu gledam u lice
"Mislio sam da spavaš"
"Nemogu.Moje misli mi ne daju mira."
"Znaš razmišljao sam o tome "-okrene svoj pogled prema stropu
"Mislim da Liam nije kriv.Vanessa je oduvijek sa njim bila zbog novca.Iako on to nije shvaćao.Bio je ludo zaljubljen u nju.A ona ga je samo iskoristila sve zbog novca.Vjerovatno je sad u kriz i škripci sa novcem pa ga je opet došla tražit i opet ga željela iskoristiti. "-svoj pogled opet vrati na mene
"Znam da nije on kriv,ali ja se bojim da će se sve opet ponoviti kao sa Luke-om"
"Ne vjerujem.Iako ona opet želi Liama,vaša ljubav jedna prema drugom je jaka i nitko to ne može pokvariti"
"Misliš?"-klimne glavom
"Razgovaraj sa njim.Rješite problem i nastavite biti sretni jer imate jedno drugo"
"Znam.Razgovaat ću sutra sa njim"-poljubi me u čelo i rekne
"Pamentna odluka,sestrice.Sad se odmori i sutra otiđi kod njega i rješite problem.Siguran sam da će sve biti uredu i da će te naći rješenje"-napusti sobu.Super što Louis misli da Liam nije kriv.Sad sam sigurna da mu ništa neće napraviti.Bar jedna briga manje.Moje razmišljanje prekinilo je zvonjava mog bjelog Iphone
Nepoznati broj.Samo da nije ona krava
"Halo?"-javim se pomalo nesigurno
"Gospođica Emily?"izdahnem kad sa druge strane slušalice čujem muški glas
"Da,ja sam"
"Nadam se da vam ne smetam.Rječ je o Liamu!"-skačem iz kreveta.Što mu je sad bilo?
"Što mu je?"-moj glas pun je zabrinutosti
"Sjedi ovdje mrtav pijan i doziva vaš ime.Uzeo sam njegov mobitel i našao vaš broj.Ako možete doći po njega.Sad bi se trebali skupljati ljudi,ne želim da ga vide ovakvog pa da sutra završi u novinama!"
"Stižem samo recite adresu."-nekako zapišem adresu noćnog kluba
"Emily gdje ćeš?"-upita me Louis dok sam ja pokušala navući svoje timberlanke.
"Liam,sjedi mrtav pijan u nekom klubu.Zvali su me da dođem po njega"
"Idem ja sa tobom."-uzme jaknu i napustimo kuću.Dobro što je Louis krenuo jer neću Liama sama moći odvući kući.Previše je snažan i velik
"Evo ti adresa!"-pokazujem papirić a on me ne sluša ni ti gleda papirić
"Halo?Louis?"-zaderala sam se
"Noćni klub 'Matrix' "-pogledao je prema meni
"Kako si znao?"-upitam ga
"Tu nas petorica idemo u izlazak.Tamo nas ne doživljavaju kao slavne osobe.Tu smo obični gosti.Josh.Konobar koji te zvao je naš dobar prijatelj"-oke.Sad i to o njima znam
"Evo nas"-parkirao se ispred fino uređenog objekta.Izletim iz auta i trčećim korakom idem do ulaza.Louis također.Na ulazu vidim ga kako mu je glava spuštena na šank.
"Liam?"-dozovem ga kad mu se približim.
"Pusti te me!"-zaderao se
"Pokušao sam dobiti nekoga od vas četvorice,ali nitko se nije javio.Nisam ga mogaol urazumiti da prestane sa pićem.Ovo je drugi dan zaredom da je pijan"-obrati se konobar Louis-u.Sjetila sam se kako mi jutros Catherine rekla da je kući došao pijan.A svemu tome sam ja krivac
"Idemo,bro"-Louis prebaci njegovu ruku preko svog ramena,plati konobaru Liamova pića koja je popio
"Hvala Josh"-pozdravi ga i napustimo klub.Jedva ga nekako smo ga uveli u auto.
Sjedila sam sa njim na zadnjem sjedištu dok mu je glava bila na mojim koljenima
"Jesi oke?"-pogledao me Louis preko retrovizora
Klimnem glavom
"Uništava sebe sa pićem"
"Ne brini.Samo neka odspava malo i popije tabletu bit ce kao nov"
"Ja ću večeras ostati kod njega.Ne želim ga ovakvog ostaviti."
Klimne glavom.
Cjelim putem Liam je mrmljao moje ime.Dozivao me.A ja sebi nemogu oprostiti da se zbog mene napio i to dva dana zaredom
"Što je se sad njemu dogodilo?"-upita nas Catherine dok Niall skače Louis-u upomoć
"Dobila sam poziv kako Liam mrtav pijan sjedi u klubu.Brzo smo odjurili tamo i nekako smo ga doveli do vamo."-Louis spusti Liama na kauč i podigne mu noge.Liam i dalje doziva moje ime ne znajući da sam ovdje.Pola je u snu,a pola je budan.Nije svjesan što se događa oko njega
"Kad se probudi,neka uzme tabletu jer će mu glava pucati"-Louis popravi jaknu i uzme ispale ključeve sa poda
"Ako trebaš nešto,zovi me"-zagrlio me.Klimnem glavom
"Hvala ti,Louis"-samo mahne rukom i izađe
"Vrati ćeš se?"-Catherine veselo upita.Klimnem glavom sa malim smješkom na ustima.Nemam volje više ni smijati se
"Izvoli"-Niall mi pruži čašu sa vodom.Sjedim na suprotnom kauču od Liam-a.Čekam da se probudi.Sad kad se probudi bit će trjezan barem da možemo razgovarati normalno.Glava će ga razdirati ali neka sam je kriv.I ja sam.Kvragu sve i Luke i Vanessa.Zašto su mi kvarili ovaj preljepi život sa Liamom
"Mi idemo sad.Ostavit ćemo vas da na miru razgovarate"-klimnem glavom.Niall pomogne Catherine da obuče jaknu,mahnu mi i napuste kuću
Satima sam sjedila i čekala da se Liam probudi ali on spava kao top
Izašla sam na veliki balkon.Još se malo vani vidi.Spušta se polako mrak.
Spustila sam se niz zid na pod
Počela sam jako plakati.Nisam mogla više izdržati.Kiša koja je počela padati kvasila je odjeću na meni.Smrzavala sam se,ali nisam prestajala plakati i nije mi bilo bitno što se smrzajem na hladnom podu i što ću se razboliti.
"Aaaaaaaa,moja glava"-čula sam glas osobe koja mi je ukrala srce i ne vraća ga
"Niall? Catherine?"-pokušao se zaderati ali ga je glava bolila pa je odustao.
"Emily?"-čujem njegove marte kako se pribliažavaju prema balkonu
"Emily?"-klekne pored mene
"Malena,pogledaj me,molim te"-ja nemam snage ništa reći od hladnoće ni svoj pogled nemogu podignuti.
"Malena jesi dobro?"-kad je shvatio da sam se smrzla da čak nemogu ni pričati uzeo me u naručje i odnio u sobu.Skino mi je timberlanke i jaknu.Pokrio me prekrivačem.Osjetim njegovu ruku preko svog struka.Moja odjeća je skvasila i krevet a i Liama.
Probudila me strašna glavobolja i mučnina.Osjećam da ću povratiti.Skačem iz kreveta i uspijem stignuti do wc-školjke.Sve izleti iz mene.Sve me boli.
"Emily?"-čujem Liamov glas u sobi.
"Nije valjda opet otišla?"-u glasu moje nervoza i ljutnja
"Liam"-dozovem ga
"Emily"-uleti u kupaonicu
"Jesi dobro?"-klekne pored mene.Stavi jednu ruku na moje lice a drugu na koljeno.Zavrtim glavom.Uopće nisam dobro.Ne osjećam se dobro.Opet nalet mučnine i opet se družim sa wc-školjkom
"Malena,što ti je?"-njegov glas je smireniji ali u njemu se može prepoznati briga
"Dođi"-podigao me sa hladnih pločica i spustio ne krevet.Napusti sobu.Samo da nije neka viroza jer mi ne treba još ona u ovim problemima.Liam se vraća sa tabletom i čašom vode
"Popij ovo!"-naredi mi
"Kako tvoja glava?"-upitam ga kad nagnem čašu sa vodom
"Ne brini za mene.Je li ti malo bolje?"-sklonio je pramenove moje plave kose koje su padali po mom licu
Zavrtim glavom jer uopće nisaam dobro.Još mi je gore.Opet nalet mučnine i uspijem doći do školjke.
"Trebala bi otići kod lječnika"-NEMA ŠANSE.Oduvjek sam mrzila lječnike
"To je samo viroza.Bit ću dobro za dan-dva"
"Što ako je nešto gore?Brinem se za tebe!"-sjeo je na pločice pored mene.Spustila sam glavu na njegovo rame.
"Bilo mi je grozno dva dana bez tebe.Znam da sam pogrješio ali bio sam bjesan kad sam shvatio da me nije prevarila samo sa drugim muškarcem nego je lagala o svom životu.Neznam što mi je bilo da sam bio sa njom.Emily,molim te oprosti,obećajem da se ono nećee ponoviti.Volim te i nemogu podnje...."-prekinula sam ga tako što sam stavila svoj prst na njegove usne
"Shhh.Nećemo je dopustiti da nam uništi ovo što imamo.Volim te,Liam"-približio se daa me poljubi ali ja sam okrenula glavu prema školjki da opet povratim
"Sad sam siguran da ideš kod lječnika.Nije to obična viroza.Obuci se vodim te."-ma nema šanse.Možda ću ispasti kao neko djete,ali ne volim lječnike
"Ne želim lječniku"-vratila sam se u krevet
"Emily,ne budi dijete.Moraš ići lječniku."-iz ormaram izbaci moju majicu i hlače
"Oblači se vodim te lječniku."-izašao je iz sobe.Mrzim kad mene nitko ne sluša a ja sviju moraam.
Ustanem se i odem do kupaonice da se mogu spremiti
"Emily?"-čujem glas svoje prijateljice u sobi
Izađem ljuta
"Jesi dobro?Liam nam je rekao da te mora odvesti lječniku"
"Samo obična viroza,nemam rak.Naporni ste!"-neznam zašto sam se na nju derala,nije bila kriva.Samo me ljepo pitala
"Jesi spremna?"-Liam je ušao u sobu
Uzimam svoju svjetlu traper jaknu i izlazim iz sobe bez da progovorim riječ
"Stvarno si pravo djete!"-na licu mu se stvori smješak.Zakolutam očima i prebacim pogled kroz prozor.Zgrada koju najviše mrzim jest ova zelena i upravo se nalazim ispred nje.Liam me uzme za ruku i provede kroz dugačak hodnik.Miris koji također mrzim širio se kroz moje nosnice.
Na šalteru nas upute na drugi kat.Pruže mi papire koje moram predati lječniku.
"Hej smiri se.Bit će sve uredu"-preslatko mi je viditi Liama zabrinutog.
"Strah me za tebe."-sjedimo na boliničkim stolicama.
"Kažem to je samo obična viroza"-stavim ruku na njegova leđa
"Emily Tomlinson?"-blagi ženski glas se oglasi.
"Ja sam"-ustanemo oboje sa stolice
"Možete ući.Lječnica će vas primiti.Zamoli cu vas mladi gospodine ostanite ovdje"-uđem u kancelariju od lječnice
"Dobar dan!"-pozdravi me sa smješkom na licu.Uzvratim.Pružim joj papire te ona ih prelista
"Legnite ovdje,molim vas"
Uradili su sve što je bilo potrebno,a najgore je bilo kad su mi vadili krv.Mrzim igle i ne mogu podnjeti da vidim krv.
Kao malo djete stisnula sam oči dok su mi iglu ubadali u ljevu ruku.Zamolila me da ostanem ovdje ležati dok se one ne vrate saa mojim nalazima.Moram priznati da je i mene sad strah.Možda nije obična viroza
"Gospođice,izvolite"-pružila mi je sa smješkom bjele papire
Čitam,čitam papire ali nikako da shvatim što mi je i onda pri dnu papira vidim nešto ispisano podebljanim crnim slovima zbog čega doživim šok.Ovo nije moguće.Ne,ne ne ovo se ne događa. 99% su sigurni?