Recipe For Happiness?

11 DIO

NAPOMENA(ako neko gleda seriju 'Dva i pol muškarca' njihova kuća iznutra izgleda baš kao u seriji)
Liam POV
"Emily,Emily"-pokušavam je probuditi.Neznam što se dogodilo da se srušila.Čovjek iza mene je nešto rekao da se srušila
"Niall pomozi mi"-zaderem se te on i Catherine brzo dođu dolje
Podižem Emily sa poda i prenosim je do kauča i dalje je pokušavam probuditi ali ne uspješno
"Emily,molim te probudi se"-u suzama je Catherine zamoli
Baš u krivo vrijeme dođe i Louis
"Što se ovdje događa?"-upita Louis i izbezumljeno dotrči do Emily
"Izgubila je svjest..."-taman kad sam htio dovršiti da je zbog ovog tu dozove me
"Liam.."-tiho rekne dok još oči drži zatvorenim
"Ovdje sam,ljubavi"-uzmem je za ruku
"Sanjala sam grozan san.Otvorila sam vrata i na njima je stajao moj pravi otac koji je ubio moju majku"-suze su joj u očima.Kako joj sad reći da to nije bio san?Pogledam prema tom čovjeku koji je navodno njezin otac
"Emily....."-spustim pogled prema podu
".....nisi"
"Šta nisam?"-upita me sa velikom dozom zbunjenosti
"Sanjala"-tiho reknem da ne čuje ali po njezinoj reakcije skužio sam da je.Naglo se podigne sa kauča
"TI!TI SI MI UBIO MAJKU"-zaderala se prema tom čovjeku koji spušta pogled prema podu
"Odslužio sam svoju kaznu"-rekne
"Meni to neće vratiti majku"-suze joj idu niz lice bez prestanka.Kad got se sjeti svoje majke suze same krenu.Ustanem se i dođem do nje da je zagrlim no odgurne me
"Oprosti mi,kćeri"
"Kako da ti oprostim?Ne zovi me 'kćeri' jer ja nisam više tvoja kćer od onog dana kad si mi ubio majku"-počne ga udarati po prsima.Svi brzo reagiramo te je ja podižem u zrak dok ona rukama i nogama udara
"Smiri se molim te"-uzmem je rukama za obraze te je privučem u snažni zagrljaj i ona svoje ruke stavi oko mene
"Izlazi odavde"-Louis glas podigne prema onom čovjeku.Ja nemogu vjerovati da se on usudio doći i tražit je oprost
"Neću!Ona ide sa mnom!"-i on se zadere.Emily se pokuša odmaknut od mene ali nisam joj dopustio jer će još veća svađa nastavit.Nitko je neće odvesti.Ostaje tu zavijek
"NE IDE"-Louis je poludio
"Tko si da mi naređuješ??"
"Njezin brat!"
"A ti si taj.Reci svojim roditeljima da je nisu trebali posvojiti jer ona ima tko će se za nju brinuti"-Louis ga je pukao šakom te on padne na pod
"Bro,smiri se"-Niall ga odmakne od njega
"Nemoj zbog Emily"-nadoda Catherine
"Ajde dižite se i idite odavde"-Niall ga potegne sa poda ali on mu se odupire i ne želi izađi.Nekako su ga njih dvojica izbacili.
"Emily,jesi dobro?"-Louis svoju ruku postavi na njezina leđa.Odmaknem je malo od sebe i po majici mi se nalazi crne mrlje od njezine maskare.Otrči u svoju sobu,krenem za njom.
My POV
Kliznem niz vrata kad uletim u sobu
Liam dođe za mnom ali mu ja ne želim dopustit da uđe.Želim biti sama i da mi niko ne smeta.
"Emily,molim te pusti me unutra"-pritišće kvaku neprestano
"Liam,molim te pusti me.Želim biti sama!!"
"Molim te pusti me da razgovaramo."
"Rekla sam da želim biti sama!!"-moj jecaj odzvanja sobom
"Trebali ti nešto?"-upita tiho
"Da!Mir i samoća!"
Ode.Kad sam bila sigurna da ne čujem više njegove korake odmaknem se od vrata i uputim se prema kupaonici da se polijem hladnom vodom da dođem sebi.Moj izraz u ogledalu je zastrašujići.Maskara je svugdje a ne tamo gdje bi trebala biti.Na trepavicama.Umijem se.Na samom vrhu ormarića ugledala sam žilete.Uzmem jedan i razmislim.Ako napravim ovo nikom neću nedostajati osim možda Louis-u i Liam-u ali ako ovo napravim spasit njih mogu kao i sve koji se nalaze u mojoj blizini.Ako napravi taj rez po ruci mogu spasiti dosta osoba.Pogotovo Louisa i Lottie
Crvena boja iz moje ruke polagano pođe teći niz moju ruku i ulazi ispod rukava karirane košulje
"Emily,jesi li tu?"-Liam pokuca na vrata od kupaonice.Ne želim mu odgovorit jer će onda ući i vidjeti sve
"Emily?"-pokuca još jednom.Moj glas proizvede jedno jaukanje.Peče me i jako mi je muka kad vidim krv.Nekad znam povraćati,a nekad zna da mi se zavrti
"EMILY OTVORI ODMAH"-lupa po vratima.Ne može ih otvoriti jer sam ih zaključala.
"EMILY,NAREĐUJEM TI.OTVORI VRATA"-nemogu mu otvoriti jer kad vidi sve ovo naljutit će se na mene.I onda sam čula jaki udarac iza sebe.Vrata je probio
"Emily,kvragu.Jesi normalna?Što pokušavaš?"-uzme mi iz ruke žilet te po ormariću traži kutijicu za prvu pomoć.Izvadi škare,zavoj i sredstvo za dezifenkciju.Raspara rukav moje karirane košulje dok ja držim spušten pogled prema podu jer imam osjećaj da ću pasti.Kad polije ono sredstvo zaderem se jako toliko jako da me cjela ulica sigurno čula.Zamota mi ruku te se ja na njega naslonim jer se nemogu više držati na nogama.Uzmem me u naručje kao mladenku i odnesne u sobu i spusti na krevet.
Liam POV
Nemogu vjerovati da se pokušala ubiti.Ako je to zbog onog što se dogodilo pa svaki se problem može rješiti tako i ovaj.Kako je uopće pomislila da si to napravi?
"Jeli sve uredu?"-u sobu uđe Catherine
"Nije!Htjela se ubiti!"-pokažem rukom prema Emily koja se skupila na krevetu i trese se. Catherine od šoka otvori usta koliko je mogla.
"Molim te nemoj reći Louis-u što se događa.Nadam se da nije čuo"
"Nije nebrini.Niall je otišao sa njim da nebi izgubio glavu.Poludio je"
"Donesi joj nešto za smirenje"-klimne glavom i napusti sobu
Gledam prema Emily i sad mi je žao što sam se derao na nju.I dalje se trese i dalje skupljena na krevetu
"Emily"-dozovem je i stavim ruku na njezina leđa.Ne odgovara ništa
"Pogledaj me"-ništa opet.Drži pogled na dnu kreveta i ne pomiče se
Catherine uđe u sobu sa čajom i tabletom.Uzmem čaj i pružim ga ali ona se ne pomiče.Da ne diše pomislio da je mrtva
"Emily uzmi čaj da se smirišš malo"-rukom gurne šalicu te se dio čaja prospe po meni.Stavim šalicu na ormarić i izjurim vani iz sobe
Noć se spustila.Bio je ovo velik i naporan dan.Prvo sve sa ono sa Catherine pa sad ovo sa Emily.Obučem crni šorc do koljena i sivu majicu
"Liam,Emily galami.Brzo dođi neznaam što joj je"-u sobu mi upadne Catherine.Otrčim u sobu i zateknem se Emily kako se valja po krevetu
"NE,NE,NEĆU,OSTAVI ME"-privučem je prema sebi,pa njezina glava pada na moja prsa.Udara me ali ne želim je pustiti.Suze mi krenu niz lice.Nemogu više podnositi da ovako pati.Iako je skrivila svašta,Bože nemoj je ovako kažnjavati,molim te.Svatko zaslužuje drugu priliku pa tako i ona.Nemoj je ovako kažnjavati.Udara me što jače može ali je neću pustiti.Ovo je za nju mučenje.Nemože normalno živjeti
"Liam,da nazovem Louisa?Možda je on može smiriti"-iz misli me trgne Catherine
"Ne!On će galamit na nju kad vidi šta je napravila.Nastati će još svađa pa će biti gore"
"Nije kreten pa da galami na nju u ovakom stanju.Možda on zna kako je smiriti bolje tako nego da se dere.Muči i sebe i tebe"-galamili smo se i mi jer od Emily-ine galame nismo mogli ništa čuti.Klimnem glavom.Uzme moj mobitel sa ormarića,utipka Louisov broj i stavi na razglas da ja mogu čuti i govoriti
"Reci,Liam"-javi se odmah
"Gdje si?"
"U kući.Što se tamo događa?"
"Je li Niall sa tobom?"-ne želim da vozi kad sazna.Izgubit će glavu
"Da,taman je na odlasku.Liam,kakva je to galama tamo?"
"Kreni sa Niallom.Nemogu Emily nikako smiriti"-prrikine
Emily ne prestaje sa galamom.
Neznam kako joj pomoći,neznam uopće što treba napraviti
Neko udara od pod i dolazi prema sobi.Louis ulazi uplašeno,a Niall sa njim
"Emily,pogledaj me"-govori joj ali ona kao da ga ne čuje
"Emily"-malo podigne glas
"Ne želim.Pusti me.Želim umrjeti"-govori u moja prsa
"Emily,molim te,ne govori takve stvari"-Louis-ov glas je na rubu
"Što će mi ovakav život?Bilo bi bolje za sviju da sam mrtva.Nikog nebi mučila"
"Liam,zašto je njezina ruka krvava i umotana zavojem?"
"Pokušala se ubiti"-tiho odgovorim
"MOLIM?Jesi ti normalna?Što izvodiš?"-skočio je na noge i počeo je galamiti na nju.Znao sam da nije bila dobra ideja da ga nazovem
"NISI NORMALNA"-počeo je prevrtati stvari po sobi
"Louis,smiri se"-Niall ga pokušava smiriti
"Izađi iz sobe.Umjesto da smirivaš stvari,ti ih pogoršavaš"-izgurao ga je vani.Ima pravo.Burno reagira na svaku lošu stvar.Sam vidi da nije dobro,on još galami na nju.Nije bila dobra ideja što smo ga pozvali
"Liam,treba li ti nešto?"-upita me Catherine
"Ne,ništa.Hvala ti!"
"Idem po čaj za Emily"-klimnem glavom.Uzme šalicu i napusti sobu
Odmaknem Emily od sebe,spustim je na krevet.Legnem pored nje tako da se laktom ruke odupirem
Gleda pravo,točno u moja prsa
"Emily"-maknem joj kosu koja joj pada preko lica i stavim joj iza njezinog uha
"Zašto si to napravila?"-upitam je tiho.Ne planiram galamit na nju.Dovoljno joj je teško i bez moje galame.Šuti.Možda me uopće ne sluša ili ne želi odgovoriti
"Molim te razgovaraj sa mnom!"
"Ne želim živjeti"-spusti glavu niže i sad joj pogled na vratima od sobe
"Zašto?Ako je to zbog onog danas što se dogodilo,ne brini sve ce se rješiti,uz tebe smo.Ja,Louis,Niall,Catherine,Lottie,El.Svi smo tu da ti pomognemo.Neće te nigdje odvesti"
"Šta ako uspije?A nije samo to problem.Tu je i Luke"
"Nećemo mu dopustiti da te odvede.A Luke!Vidiš da već dva dana ne šalje poruke što je dobro"-slegne ramenima i primakne se prema meni te spusti glavu pored mene.Pored mojih prsa.Prebacim ruku preko njezinog ramena i spustim glavu na krevet.Njezina glava je ispod moje ruke
"Evo čaj"-Catherine stavi šalicu na ormarić.Podignem malo glavu i klimnem
"Louis će ostati noćiti ovdje.Želi biti tu ako se Emily nešto dogodi"-nadoda
"Reci mu da ide"-Emily govori u krevet
"Ne želi"
"Reci mu da može u moju sobu da ne spava na kauču"-nadodam.Catherine klimne glavom i izađe iz sobe
"Emily,popij malo čaja.Bit će ti bolje"-pružim joj šalicu.Klimne glavom.Uzme šalicu i popije malo.Pružim joj i tabletu.Kad je proguta napravi gadljivu facu što mene natjera da se malo nasmješim
"Odvratno"-strese se malo.Poljubim je u čelo.Zavučemo se ispod pokrivača.Već je ponoć i vrjeme je za spavanje.Emily brzo zaspe a meni san ne dolazi na sam.Ne može ni doći od svih misli.Uvijek mi dolazi pitanje'Kako je to mogla napraviti?'Znam da mi je dala na odgovor na to pitanje ali to nije razlog da oduzmeš sebi život
(...)
Zaspao sam negdje pred zoru i spavao sam samo 3 sata.Emily me probudila dok je izlazila iz kreveta
"Oprosti,nisam te htjela probuditi"-stoji pored kreveta
Nasmijem se.Spavao sam samo 3 sata ali ne osjećam se pospano.Lupnem rukom na mjesto pored mene te ona legne pored mene.Ruku prebacim preko njezinog struka i glavu stavim u njezinu kosu
"Jesi bolje?"
"Jesam i....oprosti,što sam se sinoć onako ponašala"
"Nemam ti što oprostiti.Shvaćam da ti je teško ali Emily da nikad nisi više pokušala oduzeti život"
"Ali....."-nešto je htjela reći ali joj kucanje na vrata prekine
"Naprjed"-reknem i Niall uđe u sobu.Okrenemo se prema njemu
"Emily,tražite neka gospođa.Kaže da je odvjetnica"
"Odvjetnica?"-Emily se malo podigne
"Da,kaže da hitno mora razgovarati sa tobom"
"Dobro,stižem za pet minuta"-Emily se ustane sa kreveta.Niall izađe.Emily odlazi do ormara i izvalači bjelu košulju i crne hlače i odlazi u kupatilo.Presvlačim se i ja u plave traperice,crnu duksericu(ne onu na kopčanje) i obuvam smeđe marte
"Što mene treba odvjetnica?"-upita Emily izlazeći iz kupatila dok veže kosu u rep
"Neznam.Idemo dolje pa ćeš vidjeti"-izađemo iz sobe i uputimo se prema dolje
"Dobar jutro.Kako vam mogu pomoći?"-Emily pruži ruku toj gospođi,ona joj uzvrati.Sjedne do Louisa a ja do nje
"Ja sam odvjetnica gospodina Evans-a"-čim to rekne,Emily zatvori oči i uzme moju ruku te je stisne
"Mislim da je najbolje da vam ja reknem odluku suda"
"Kakvu odluku suda?"-upita Louis.Svi smo začuđeni.Kakav sad sud?
"Gospodin Evans,predao je zahtjev za skrbiništvom nad gospođicom Emily"
"MOLIM?"-Emily se zadere.Svi gledamo prema gospođici kao da je duh.Izvadi iz svoje aktovke žutu omotnicu.Pruži omotnicu prema Emily
"Sud je tako odlučio i morate poštovati zakon"
"Recite da je to neka šala.Recite da je ovo skrivena kamera"-Emily skoči sa kauča,pokaže prema omotnice,suze niz obraz joj teku.
"Istina je,gospođice Emily.Gospodin Evans dobio je skrbništvo nad vama i morate živjeti sa njim"