Olivia <<H.S.>>(Pauzirana do 4K pregleda)

Treće poglavlje

Kad sam žmirkajući izašla iz kuće na svjetlost svježeg jutra,nisam mogla ni pogledati u smjeru mrtvačkih kola.Umjesto toga,gledala sam u svoja stopala,nesigurna u crnim čizmama s visokom potpeticom,kako prate jedno drugo niz kamene stube,preko pločnika i do stražnjeg sjedala prve limuzine u kojoj je čekala Marcova najuža obitelj.Sjela sam kraj Angele.Pomaknula se u stranu da mi napravi mjesta i okrenula svoje tijelo od moga.Kraj sebe sam osjećala njezinu ledenu prisutnost koja je isijavala duboko,crno žalovanje,a opet je bila savršeno pribrana.Ruke u rukavicama stavila sam među koljena i tamo ih čvrsto držala.Nisam mogla pogledati lijes.

Buljila sam u svoja koljena cijelim putem do groblja koji se činio beskrajno dugim,a iduća stvar koje se sjećam strašan je zvuk prigušenog jecanja muškarca u kapelici koja je bila ledena unatoč električnim grijačima.Glazba je zvonila iz šarene staklene kupole iznad nas.Osjećao se miris bombona protiv kašlja,mahovine i uvelog cvijeća.Iako ga nisam mogla pogledati,znala sam da je lijes položen na posmrtni odar na sredini lađe.Bio je prekriven bijelim ljiljanima,karanfilima i ružama i,iako mi je bilo teško povjerovati,znala sam da je u lijesu Marc,sam,izoliran od svih nas.Pitala sam se je li unutar lijesa potpuno mračno ili se kroz procjepe uz rub poklopca vidjelo svjetlo.Nadala sam se da mu glava leži na svilenom jastučiću. Nadala sam se da je udobno smješten.

Isprekidani glasovi izgovarali su molitve,svjedočanstva i emotivne anegdote,a mene ih je bilo strah slušati pa su mi misli odlutale.Sjetila sam se ljetovanja prošle godine i Marca kako spava na ležaljci pokraj bazena.Lice mu je bilo okrenuto prema meni,a ja sam odložila svoju knjigu kako bi uživala u pogledu njega kako diše.

Bio je to uobičajen pogreb.Ne sjećam se molitvi ni crkvenih pjesama,nisam bila koncentrirana,ali sigurno su bile lijepe.Angela,sa savršenom frizurom,šeširom,velom,i odjelu koje je izgledalo kao Chanelovo,sigurno se pobrinula za to.Sjela sam pokraj Marcovog najstarijeg brata Nialla.Osjećala sam toplinu njegovog bedra uz moje tijelo tokom mise.Dao mi je da gledam u njegovu pjesmaricu iako nisam mogla čitati riječi i nisam ni pokušavala pjevati.

Kad je bilo gotovo,Niall se provukao niz moja koljena kako bi se pridružio ostaloj braći da podignu lijes i da ga nose uz brijeg do grobnice.Ja sam hodala sama,iza lijesa,uz brijeg.Dah mi je skrivao lice,ali pogled mi je bio spušten prema tlu.

Ne mogu se sjetiti ičega što je sveštenik rekao uz grobnicu,ali kad je došao trenutak da se lijes spusti,najnježnije moguće me ohrabrio da ružu koju sam držala bacim u rupu,koju sam morala pogledati i tada me je tuga zapljusnula poput vala.Mislim da nisam ispustila nikakav zvuk dok sam stajala tamo u visokim potpeticama,svome novom kaputu i sa srebrnim naušnicama,ali iznutra su se svaka nada,želja i san koje sam ikada imala,potpuno slomili i izjalovili se u meni kao male katastrofe.Niallova žena Bridget u rukama je držala njihovu najmlađu kćerkicu Emiliju i sigurno je prema mojem licu vidjela da sam u krizi jer je gurnula Nialla koji mi je prišao,zagrlio me.Zatvorila sam oči dok me je privijao uza se držeći moju glavu na svom ramenu kao da je nešto dragocjeno i krhko.Osjetila sam kako podrhtava od jecaja kroz grubu mušku tkaninu njegovoga kaputa.

Kada smo Harry i ja krenuli kući,on je počeo glasno plakati poput djeteta,to je i mene pokrenulo.Držali smo se za ruke,a onda smo se poljubili bez ijedne riječi.Bio je to sladak poljubac poput čaše vode nakon tjedna u pješčanoj oluji,ili pluća puna kisika kad si već pomislio da si se utopio,ili poljubac od jedine osobe na svijetu koja je voljela Marca kao i ja.Harryjev jezik,slan od suza,bio je kao dar u kojim ustima,rukama mi je nježno obuhvatio obraze,a zubi su nam se sudarali.
Znala sam da imam sreće jer sam i dalje imala Harry-ja da me podsjeća na Marca,a Harry je imao samo mene.

Uživajte u daljnjem čitanju,novi nastavak sutra.
Voli vas vaša N❤