Olivia <<H.S.>>(Pauzirana do 4K pregleda)

Deseto poglavlje

Odlučila sam uhvatiti bika za rogove i otići u Marinella's.Angela se sigurno pitala što se sa mnom događa,a ja sam ponovo željela vidjeti Harryija.Imala sam novu čežnju,a bila je fokusirana na njega.

Rano u travnju,uspjela sam pokrenuti Clija koji je bio prekriven ptičijim izmetom i krenula cestom u Portiston.Parkirala sam automobil na parkiralištu uz more.Ljeti tamo stoji čuvar jer ima puno turista koji završe u tom malom zabitom obalnom gradiću.U travnju nemilosrdno vrijeme većinu turista ipak drži podalje.

Iza lučkog dijela grada nalazi se slavna gradska ulica s jedinstvenim potezom pastelno obojenih barova,restorana i prodavaonica okrenutih prema moru.Marinella's je najveća i najznačajnija od tih zgrada.Osnovan je 1890.kao dio lanca koji je pripadao uspješom slastičaru.Lanac se protezao kroz Škotsku i Sjevernu Englesku.Ljeti su prodavali sladoled,a zimi im je specijalitet bio grašak s vinskim octom³.Bili su posebno uspješni.Godine 1901. postojala je 21 slastičarnica u Miamiu,a dvije godine kasnije broj je narastao do 115.Znam to jer je povijest sladoledne industrije Ujedinjenog Kraljevstva bila napisana s unutrašnje strane menija u Marinella'su i s godinama sam to naučila napamet.

Neko sam vrijeme stajala vani i obujmila se rukama zbog vjetra.Usamljeni je galeb stajao na jednom od stupova ograde koja odjeljuje terasu Marinella'sa od pločnika i oglasio se.Duboko sam uzdahnula,popela se stubama o rinula vrata da se otvore.

Istodobno sam osjetila i olakšanje i razočarenje što unutra nisam vidjela nikoga koga sam poznavala.Samo su sva stola bila zauzeta,jedan s nekoliko starijih gospođa koje su provodile vrijeme uz čaj i sendviče i drugi za kojim je bio par koji je izgledao kao da su turisti,držali su se za ruke i nisu ništa govorili.Vjerovatno su na medenom mjesecu.Mladi konobar kojeg nisam prepoznala brisao je čaše iza šanka,a druga mlada žena pospremala je uz kraj pulta gdje su bili smješteni kolači na papirnatim ubrusima iza stakla.Oboje su nosili Marinella-uniformu.Crne hlače,besprijekornu bijelu košulju i dugu bijelu pregaču.Djevojčinu plavu kosu pridržavao je crni baršunasti rajf.Nekad sam imala identični.

Mladić mi se nasmiješio.
"Molim vas sjednite.Donijet ću vam meni."

"Hvala", rekla sam.
"Ali tražim gospođu Styles,Angelu.Je li ovdje?"

"Očekuje vas?"

"Ne,ali ja sam iz obitelji."
Eto.Izgovorila sam to.Dala sam si status koji mi Angela nikad nije dodijelia.

"Pogledati ću je li slobodna."

"Recite joj da je Olivia tu."

"Oh", mladić je zastao na svom putu i djevojka se zaustavila,dok joj je u ruci bio srebrni nož za torte.Bilo je jasno da su prepoznali moje ime.
"Moja sućut..." rekao je dečko.

Nasmiješila sam se svojim smiješkom udovice,malenim hrabrim umirujućim osmijehom praćenim odmahivanjem prstima koje je značilo
>>ne brini<<, uzela sam meni i pravila se da ga proučavam,dok je on otišao pronaći Angelu.

Izišla ja iz ureda sa stražnje strane gotovo istog trena.U jednoj su joj ruci bile naočare,a drugu mi je pružila u znak dobrodošlice.I ona se smiješila,ali njezin je smiješak bio usiljen.

"Olivia,kakvog li iznenađenja!"
Pristojno me zagrlila,a mene je zapuhnuo Dior,ruž za usne,pete i lak za kosu.Kao i obično,izgledala je savršeno u modroj suknji i bijeloj blizu sa svijetloplavom vestom preko ramena.Niska perla joj se njihala oko vrata.

"Pa kako si?" pitala je držeći me za ramena ispruženih ruku tako da me može dobro pogledati.

"Ide", rekla sam.

Angela me odvela so stola,dalje od vrata koja su vodila do ureda i stana koji je sad bio dom Harryija i Monice.Sjela sam na stolac koji mi je pokazala.