Olivia <<H.S.>>(Pauzirana do 4K pregleda)

Jedanaesto poglavlje

Čekala sam Harryija.Čekala sam ga ali nije došao.

Što sam duže čekala,što sam više vremena provodila bez njega,bilo mi je teže misliti na bilo što drugo.

Nekoliko dana kasnije,kada više nisam mogla podnijeti samu sebe i očajnički mi je trebala neka razbibriga,krenula sam u kafić koji je djelovao prijateljski,a primjetila sam ga nekoliko ulica dalje.Nisam gledala dok sam prelazila cestu i izletjela sam gotovo ravno pred auto.Vozač je spustio prozor i rekao mi da sam prokleta glupa krava i pokazao mi srednji prst.Zbog tog sam se susreta osjećala tako prazno i potreseno pa je jedino što sam mogla bilo je vratiti se u stan što je prije moguće.

Uključila sam televizor,uzela poplun s kreveta i legla na divan.
Da je Marc bio tamo,nesreća se ni približno ne bi dogodila.On bi za mene provjerio ima li automobila.Brinuo se za mene kao da sam nešto dragocjeno,napravljeno od porculana ili stakla.Kad je moja vlastita sigurnost bila u pitanju,postala sam neoprezna jer sam naučila da se moj muž brine za mene i drži me podalje od opasnosti.

Na televiziji je bio kviz,užasan,dosadan kviz.Gledala sam ga toliko puta zadnjih tjedana da sam naučila intonaciju plavokose voditeljice.Govorila sam riječi istodobno s njom kao mantru i nakon nekog vremena bih zaspala što je bilo olakšanje jer mi je ljutiti vozač nestao iz glave.Ne znam koliko sam dugo spavala,probudio me telefon.Kad sam ga uzela,na zaslonu se pokazalo Harryijevo ime.

"Vani sam", rekao je.

Ustala sam zamotana u poplun i otišla do prozora koji je gledao na ulicu.Kad sam maknula mrežastu zavjesu,vidjela sam ga kako stoji na pločniku,gleda gore prema meni.Čak sam i s udaljenosti primjetila da je nervozan.Otvorila sam prozor i bacila ključeve.Nekoliko sekundi kasniie čuli su se koraci na stubama i onda su se otvorila vrata.

"Bože", rekao je Harry.
"Ništa se ne bi dogodilo kada bi povremeno pospremila stan,zar ne?"

"I meni je drago što te vidim."
Rekla sam,ponovo sklupčana pod poplunom kao rekonvalescent.Osjećala sam takvo olakšanje da sam se bojala pokazati mu lice.Nisam željela da zna koliko sam ga željela.Prepoznala sam njegovo raspoloženje,Marc je bio istog takvo raspoloženja ako je imao loše i stresno,razdoblje.Bio bi razdražljiv,pokušavao bi zapodjenuti svađu i ja sam naučila biti strpljiva i tiha dok to ne bi izbacio iz sebe.

"Kao da je pala bomba", Harry je napravio izraz gađenja kad je uzeo šalicu s ostatkom kave s prozorske daske za koju sam znala da se uplijesnjivila,ponjušio je i vratio nazad.

"Sutra ću pospremiti", rekla sam.

Harry je loše volje nastavio njuškati,prebirući po mojim stvarima.Nije bilo važno.Pred njim nisam imala tajni.

Gunđao je i tražio dlaku u jajetu te površno počistio nekoliko stvari.Ostala sam na divanu,u svom poplunu i čekala.

Nakon nekog vremena,Harry je prošao malom sobom,nagnuo se i maknuo mi kosu s očiju,stavljajući je iza uha.Pogledala sam ga u oči i osjetila kako mu se raspoloženje smekšalo.Počela sam ubrzano disati i koža mi se ugrijala.Žudnja je postala potpuno tjelesna.Koncentrirala se u mom trbuhu.Bila je usredotočena na blizinu njegovoga dragog lica.

"Bože,tako si lijepa", prošaptao je.

I opet se dogodilo,naravno da je.Vodili smo ljubav i to je bila ljubav,bilo je čisto i slatko i nježno i žurno i poslije smo se oboje osjećali bolje.Bili smo bolje nego što smo bili prvi put,bili smo malo više izliječeni,malo zdraviji.

Poslije me je dugo promatrao,dodirivao je prstima oblik mog lica,kao da je želio da mu se ureže u sjećanje.Onda je izašao van i donio nam vino iz prodavaonice alkoholnim pićima i nešto tajlandske hrane.Tada mi nije smetalo što sam ostala sama.

Ponekad,kad sam bila s Marcom,bila sam toliko zadovoljna - ne ludo sretna ili opijena osjećajima ili zaljubljena do ušiju,samo zadovoljna - da sam znala osjećati da ako moram umrijeti tog trenutka,ne bih žalila ni za čim.Takve bi mi misli doplivale u glavu kad smo bili zajedno u autu,na povratku iz supermarketa ili kad je gledao nogomet na televiziji,a ja sam za to vrijeme čitala časopis Heat,male odsječke običnoga svjetovnog života koji su zapravo nevažni,ali gdje je sve u redu,a ja se osjećam savršeno sigurno.Što smo duže bili zajedno,bila sam zadovoljnija.Bila sam vrlo sretna žena.

Kad je Marc otišao,nije mi nedostajala povremena plaža na mjesečini,ni bučno uzbuđenje terasa,ni nakit za rođendan,niti čudne ekstravagantne goste i intimna zadovoljstva s osjećajem krivnje.Nedostajali su mi obični trenuci i savršeni mir.

Te večeri,Harry i ja sjedili smo zajedno i jeli crveni curry iz posudica od aluminijske folije,pili vino i gledali televiziju.Soba je polako utonula u mrak.

Harry je otišao,ali ja nisam stajala na litici i nisam omamljeno gledala dolje u vtoglavi klanac straha kao većinu večeri.Osjećala sam se sigurno.Tako sam se osjećala.

to je bio prvi put da smo zajedno otišli u krevet i zajedno proveli cijelu noć.Ne znam gdje je bila Monica,nisam ni pitala.Bila sam zahvalna na toplini i masi Harryijevog tijela na drugoj strani kreveta.Uživala sam osjećajući težinu njegove ruke oko mog struka,njegove dlačice kako mi škaklju stražnjicu,tople kosti njegovih koljena u udubljenjima mojih nogu.Zaspao je kao i njegov brat,zadržavajući dah,a onda ga ispuštajući u nizu kratkog hrkanja dok ne bi prešao na teško disanje kao beba.Znala sam da nisam tonula u san s Marcom,ali tonula u san gotovo zadovoljna.

Uživajte u daljnjem čitanju.Sretan vam Božić.Voli vas vaša N❤