Olivia <<H.S.>>(Pauzirana do 4K pregleda)

Šesto poglavlje

Ne sjećam se kada sam prvi put vidjela Angelu,ali ona se sjeća.Kao što bi se moglo i očekivati,taj mi prvi susret baš i ne laska.
>>Nije bila lijepa beba<<, tako me opisuje Angela.Imala sam oko godinu dana,ćelava,debela i crvenih obraza,do gore zakopčana u ispletenu jaknicu i vrištala sam u kolicima.Bila su velika, starinska i rabljena,a gurala ih je moja napaćena moja majka,koja je bila pridošlica u Portistonu,obalnom gradiću.S nama je bila moja sestra Marie,tiha i pristojna četverogodišnja djevojčica.Vani uz more digao se vjetar,a moja majka nas je uvela u restoran Marinella's u nastojanju da joj kćeri ne pokisnu.Njezin je prioritet bio kupiti nešto slatko što bi mi mogla staviti u usta da me ušutka.

Moja majka i Angela bile su gotovo jednako stare.Njihovi su roditelji iz Lancashirea.Angela je rođena u Glasgowu,bila je jedina kćer talijanskih imigranata druge generacije koji su bili vlasnici i koji su vodili lanac fish and chips restorana.Obje su žene bile potaknute da nauče nešto korisno pa su ostavile školu sa šesnaest godina kako bi pohađale tečaj za tajnice što ih je osposobilo za uredski posao.Kad su imale dvadeset godina,obje su počele tražiti muža,a kad su imale dvadeset i dvije,obje su bile udane.Razlika je u tome što je Angelin brak bio uspješan.

Kad je moja majka stigla u Portiston s dvije male djevojčice,bila je u bijegu od skandala koji joj je u malom mjestu bio za petama.Do tada je naša obitelj živjela u dobrom predgrađu Wigan i sve je djelovalo ispravno.Ta je slika bila uzdrmana kada je procurilo da je moj otac,električar,bio u romantičnoj vezi s tinejdžericom koja je vodila knjige u njegovoj trgovini.Moja je majka uz diplomu tajnice mogla i sama voditi knjige,ali nije vjerovala u to da je prikladno raditi ako si majka.

Ovo je nagađanje,ali poznavajući majku kao što je poznajem,vjerujem da su susjedi prema van bili suosjećajni,ali zapravo isto tako na baš sretni razvojem događaja.Majka je bila snob,vjerovatno i dalje jest,a zacijelo ima onih koji misle da je dobila ono što ju je išlo.

Majčina je glavna briga bila da izbjegne to da bude tema ogovaranja.Priželjkivala je poštovanje i divljenje prijatelja i susjeda više nego bilo što drugo.Jako joj je bilo stalo do toga što drugi misle o njoj,a njihovo sažaljenje bi je boljelo isto kao i uživanje u njezinoj patnji.Situacija je bila nepodnošljiva.

Srećom,poput ponosa,mama je također imala pristup malom nasljeđu koje je mudro zataškala pred suprugom.Imala je ključeve kuće svoje tetke koja je bila udovica,a živjela je i umrla u Portistonu.Nitko se nije potrudio prodati kuću.Bila je potpuno namještena i slobodna.Stoga smo digli šator i doselili se u Portiston gdje nitko nije poznavao niti nas niti našu priču.Majka je pustila ljude da vjeruju da je ostala udovica.Moja sestra Marie bila je pomalo zbunjena,ali svi su drugi,uključujući i mene kad sam bila dovoljno stara da razumijem,prihvatili laž.Prvih sam sedamnaest godina života zaista vjerovala da mi je otac mrtav.

S druge strane,Angela se udala za Maurizija,nježnog i radišnog muškarca iz Glasgowa,čija je obitelj potjecala iz Napulja.Mauriziove vještine u cateringu nadopunjavale su Angelinu sposobnost vođenja posla.Činili su dobar tim.Angelini imućni roditelji poklonili su mladom paru Marinella's kao vjenčani dar.Teško su radili da bi podigli restoran,a živjeli su u prostranom stanu iznad restorana i širili obitelj u skladu s njihovom dobiti.

Moja je majka Angelu gledala s visoka unatoč tome što je imala novac u džepu i zgodnog,vedrog muža koji ju je obožavao.Mislila je da trudnoći ne priliči da radi za pultom onoga što je nazivala >>pretencioznom slastičarnicom<<. Mislila je da samo ljudi iz radničke klase rade u ugostiteljstvu i da,uopće,samo loše majke rade.Također je smatrala da nije u redu da trudnica nosi visoke pete i šminku i da izgleda kao netko iz modnog žurnala.

Stoga je prvih mjeseci našeg života u Portistonu majka uživala u relativno lagodnom životu,dok je Angela radila svakog trenutka kad nije spavala.Moja jadna,usamljena majka širokih gležnjeva,dane je provodila lašteći namještaj i ribajući podove u mračnoj kući punoj propuha u kojoj smo živjeli.Jedino društvo smo joj bile sestra i ja.Sam Bog zna koliko se morala osjećati izoliranom,stoga nije ni čudno što se okrenula vjeri.Pri ljepšim bi nas danima ponekad odvela na svjež zrak da se igramo na plaži sa šljunkom,rukom tjerajući galebove od sendviča s ribljom paštetom koje nam je pripremila za ručak.Sjedila bi i plela i promatrala trajekt kako ide prema Seal Islandu i nazad,dok smo Marie i ja izrađivale sirene od morske trave.Marcova je majka za to vrijeme vodila kućanstvo,trudnoću,četiri sina,posao,muža punog ljubavi,ali nepredvidljivog i dvije domaće djevojke koje su radile kao konobarice u restoranu.

Te dvije žene nikada nisu postale prijateljice,ali ubrzo su postale dobri znanci.Osim majčinih pažljivo ograničenih posjeta Marinella'su na kavu i kolač,Angelu bi također sretala na školskim priredbama i neizbježno,zbog veličine Portistona i nedostataka zabave,u prodavaonicama,kod liječnika,na pošti,u banci i u crkvi.

Angelino peto dijete bio je još jedan dječak.Maurizio je bio na sedmom nebu.Angela malo manje.Ispričala je mojoj majci da je naručila ružičastu tkaninu za haljinice i plela ružičaste benkice,potpuno uvjerena da će ova beba biti djevojčica.Sjedila je za našim stolom,gladila Marieinu tamnu kosu i uzdisala za pletenicama koje nikad neće morati plesti te vrpcama koje nikada neće morati vezati.Beba Louis,ljepuškast,sretan dječačić sa širom otvorenim očima i bez trunke zlobe u sebi,sjedio je u dvojim kolicima nasuprot mojima i puhao mi balončiće sa svojih malih ružičastih usana,dok sam ga ja potajno šutala svojim debelim nožicama u nadi da ću ga rasplakati.

Nadam se da vam se sviđa.Sljedeći nastavak ide sutra.Uživajte.Voli vas N❤