Secrets of Elywanthia: Heart of a vampire

V.

Munje su sijevale, gromovi su udarali o tlo. Ljudi su bježali pod krovove dok je zrakom tutnjao zvuk grmljavine. Životinje su prestrašeno trčale šumom tražeći skrovište, čak se ni najopakije zvijeri nisu usudile izaći na strašnu oluju. Munja je sišla s neba i udarila u stablo koje se nedugo zatim srušilo.

Sinoćnje nevrijeme nije prestajalo, naprotiv, postajalo je sve gore. A izgleda i kao da neće prestati neko vrijeme.

Ovakva oluja, gdje kiša lije kao iz kabla, gdje gromovi oglušuju živa bića i stabla padaju kao čačkalice, nije mogla nastati prirodnim putem. O, ne. Bilo je to djelo moćnog, možda i premoćnog fantastičnog bića. No, zadržimo to tajnom još neko vrijeme.

Mnogi ljudi u kraljevstvu Elywanthije predosjećali su da će se nešto loše dogoditi i da ova oluja ne prethodi ničem dobrom. Jedna od tih ljudi svakako je bila i najljepša djeva Elywanthije, barem su tako govorili za nju. Nije ona bila samo lijepa, bila je i pametna.

Ljudi govore da je to sve zbog čarolija, ali vjerojatniji razlog je taj što njenim žilama teče kraljevska krv.

Tako je, ona bijaše kraljevna, jedina kraljevna ovog malog kraljevstva. Zato su je odgajali i učili najmudriji starješine koji su se trudili staviti dobrotu u njezino srce.

Iako je bila vrlo mlada, njezini roditelji već su bili isplanirali njenu budućnost. Udaja za kraljevića sa napunjenih osamnaest godina i preuzimanje trona.

Za nekoliko dana upoznat će svog odabranika koji će joj postati mužem. Nije znala ništa o njemu, a ljubav joj nije bila prva na listi želja. Njezine najveće želje bile su pustolovine i avanture. Bila je ona drugačija od svih kraljevni; pustolovna i neustrašiva.

Trčala je hodnicima svog doma dok su je sluškinje usput upozoravale na to da je ona kraljevna i da bi se trebala ponašati prikladno tome.

Nije kucala na vrata pred kojima se zaustavila, već ih je širom otvorila i uskočila u udoban naslonjač svoga oca, kralja Edwarda.

Svojim zelenim očima promatrala je oca dok je pisao službene dokumente. Prekrižila je noge i naslonila se. Njezine nestašne plave kovrče padale su joj do struka.

Na vrhu njene glave, nad čelom, stajala je prekrasna srebrna kruna. Nije bila velika, čak bi se možda mogla nazvati i tijarom. Na srednjem dijelu, kruna je bila viša i na vrhu je stajao maleni ljubičasti dragulj. Ljubičasta je boja ovog kraljevstva. Ta boja simbolizira moć, plemstvo, mudrost, kreativnost, pa čak i magiju.

Budući da ljubičasta simbolizira magiju, a taj dragulj je bio ljubičast, kruna ima posebne moći. Za to je znala samo jedna osoba, osoba koja je stvorila dragulj.

Bila je to mračna vještica čija je najveća želja bila poraziti kralja. Na vještičinu žalost, dragulj je pao u krive ruke i dospio do kralja kojem se dragulj činio veoma lijepim. Onaj tko nosi dragulj, tj. krunu mogao je upravljati raznim stvarima, ako je znao kako.

Kraljevna Kayla napokon se usudila progovoriti pred ocem, "Oče, znaš li zašto je vani tolika oluja?"

Kralj je prestao pisati i okrenuo se iza, prema prozoru. Kroz prozor se vidjela ogromna kiša i mnogo munja koje su uništavale naselja.

"Ne znam, dušo. Sigurno će ubrzo proći." Odgovorio je nezainteresirano. Kayla je od rođenja bila veoma nestašna i radoznala, pa se nije bojala reakcije oca na bilo koje postavljeno pitanje.