Moja ljetna ljubav

Part 5

Luka P.O.V.

Na ovom mjestu radim već 3 godine. Svakodnevno se upoznam sa nekoliko cura, lijepih, zgodnih, interesantnih, svakakvih. Prve godine mog radnog iskustva, mnoge od tih djevojaka su prošle kroz moju postelju, čak i više njih u jednoj noći. Bio sam hladan prema njima, nisam pokazivao ni trunku emocije, njima se svidjelo moje tijelo, te je sve lahko išlo. Mnoge su me zvale i nakon što bi se vratile u svoj grad, da ponovimo ono što smo doživjeli, ali ni sa jednom nisam to htio ponoviti. Za mene su sve bile iste : prazne. Kažem prazne jer se u njihovim očima mogla vidjeti želja za mojim tijelom i sreća što će napokon na popodnevnoj kafici sa drugaricama biti u centru pažnje, jer su bile sa likom poput mene. 

Srećom, Petar i David su vidjeli u šta se pretvaram. Znao sam da stvaram lošu sliku o sebi, koja je i onako bila loša, te sam na njihov nagovor prestao svaku noć provlačiti cure kroz svoju postelju. Naravno, nisam odmah prestao u potpunosti, ipak bi se našla neka koja bi se provukla. 
Njih dvojica su znali skoro sve o meni, ali nisu u potpunosti znali zbog čega sam bio takav. Kao dijete sam odrastao sa nestabilnim roditeljima. Otac se trudio da bude tu za mene, dok ona, žena koja je trebala da mi bude majka, da bude izvor moje sreće, to nikada nije bila. Nikad je nisam mogao nazvati majkom. Svi kažu da se prava ljubav najprije osjeti od majke, no to nije bilo tako u mom slučaju. Ta žena je bila sve osim majka. Sve je počelo nakon što su djed i baka stradali u nesreći. Da, bio sam mali, ali sam mogao da razumijem mali dio te boli. Često sam razmišljao kako bi bilo kada bih ostao bez roditelja, nakon što se sve to desilo. Nakon tog užasnog događaja, ta žena, moja mama, je počela da živi život koji je ličio na život nekog srednjoškolca. Prekinula je posao, počela je opsesivno piti, psovati, pušiti. Zar to ide uz jednu ženu, jednu majku? Tada sam imao samo 6 godina.Bio sam malo izgubljeno biće čiji je život tek počeo. Otac je počeo da gubi strpljenje, te je raskid braka uslijedio. Nakon toga sam naizmjenično živio malo kod oca, malo kod majke. Kada god bih boravio kod oca, mogao sam da vidim bol i prazninu u njegovim očima, mogao sam da vidim koliko mu je duša bila puna bola, koliko je sebe krivio za sve. Ali on je najmanje kriv. Bio je oduvijek uz nju, pogotovo u tom groznom periodu. Dao je svaki atom svoje snage samo da ona bude jaka. 

Svi smo u životu bili povrijeđeni, svi smo morali naučiti neke teške i bolne lekcije. Iako bismo bili povrijeđeni, pokušali bismo na neki način da se vratimo na svoje noge, pokušali bismo zbog ljudi oko sebe. No, ona, moja majka, iako je imalo dijete pred svojim očima, odlučila je da se uništava pred tim dječijim očima. Ako ćemo da budemo potpuno iskreni, ni prije toga nije zračila ljubavlju prema meni, ali barem je znala uputiti poneki osmijeh, makar on bio i od muke, makar on bio lažan. 
Dobro se sjećam da mi je jednom rekla : ' šta se žališ, možda pijem i pušim, ali te barem ne udaram' . 
Ta rečenica će zauvijek biti urezana u mom sjećanju. Šta, trebao sam da budem zahvalan na tome, da joj ljubim ruke jer me ne udara? 
Nakon što je mi je to rekao, zakleo sam sebi da nikada ni jednoj djevojci neću dozvoliti da mi se približi toliko da me može povrijediti, jer majka predstavlja u muškim očima žensku populaciju, a meni je moja majka, sve žene zgadila. Nikada neću sebi dozvoliti da patim onako kako je moj otac patio samo zato što je osjećao ljubav prema toj ženi.

Nakon tri godine koje sam tu proveo gledajući svakakva ženska tijela, koja su bila igračke u mom krevetu, pojavila se ona, Elena. Nisam imao naviku da odmjeram djevojke koje bi došle sa svojim roditeljima na more. Imao sam toliko pristojnosti i odgoja. No, ono što me taj prvi dan kada su stigli privuklo da je posmatram jeste ta energija kojom je ona zračila. Prvo što me dojmilo je to što je htjela spasiti malog morskog ježa koji se našao na obali. Htjela ga je vratiti u dubinu, no nije znala kako to da izvede. Dok je posmatrala tog malog ježa, zaista ga je gledala sa pažnjom i brigom u očima. Nisam znao da neko može da tako posmatra običnog morskog ježa. Uz sve to moram da dodam da je bila preslatka dok je tražila načine kako da izvede svoj plan spašavanja. Svako malo bi se na njenom licu pojavio osmijeh, a taj osmijeh je onaj osmijeh o kojem čitate u knjigama. Imao sam osjećaj kada se nasmije, da svijet oko nje stane na trenutak. Nakon što je uspješno izvršila zadatak spašavanja, tako što je bratu prepustila da se za ježa pobrine, vratila se čitanju knjige. Dok je ležala na ležaljci imao sam priliku da dobijem lijep pogled na njeno tijele, i ovo ne mislim na neki pretjerano pervezan način. Ta cura se isticala, i ne zbog toga što je bila prezgodna, već zbog toga što je bila prebijela. Morala je svakih pola sata do sat vremena da se ponovo namaže zaštitnom kremom za sunčanje. Dan mi je prošao u proučavanju njenih pokreta, što je na kraju i primjetila. Uputio sam joj osmijeh kada su se naše oči po prvi put srele. Progovorili smo poslije par riječi, ali ne baš prijateljski. Kasnije tu noć, kada sam krenuo da se nađem sa svojim jaranima, primjetio sam je u kafiću i nešto je me natjeralo da joj priđem i pozovem da se druži sa nama. Za čudo Božije pristala je. Ta noć je tako brzo prošlo jer je zračila energijom koju nisam navikao da osjetim kod djevojaka s kojima sam vrijeme provodio. Svojim osmijehom je obasjavala noć. Kada sam je otpratio kući, čitao sam iz njenih očiju da joj je bilo lijepo. I Petar i David su bili impresionirani i njenim izgledom i ponašanjem, te su se takmičili koji će je prvi odvesti u krevet. Rekao sam im da na to i ne pomišljaju i da djevojka poput nje neće pasti na njihove gluposti. 

Sljedeći dan smo se dogovorili da navečer sami izađemo. Ne znam zašto, ali sam je htio odvesti na vrh jednog brda, da joj pokažem pogled na grad i more, jer sam znao da će joj se nešto tako svidjeti. To je prva lijepa gesta koju sam učinio za neku djevojku, a kasnije u noći sam stavio svoju duksericu preko njenih leđa, jer sam vidio da se naježila od hladnoće. Viđao sam takve stvari u filmovima i znao sam da je to ispravno u tom trenutku bilo. Zaista sam uživao tu noć sa njom. Da sam onaj isti Luka prije dvije godine, tu noć bismo završili u mom krevetu, no sa njom je bilo drugačije. Još uvijek nisam shvatio zašto je s njom drugačije, ali je jednostavno bilo drugačije. 
Kada sam došao kući tu noć, sjećanja na moju majku, koju nisam vidio ne pamtim od kada, su počela da se vrte u mojoj glavi. Njen prazni pogled, njene grube riječi, njena grubost prema mom ocu, sve. 
Elenin pogled je bio pun blagosti, pun života i ljubavi. I taj takav pogled je bio usmjeren prema meni, mojim očima, ne mom tijelu. Po prvi put. Tada sam shvatio da će moja prošlost i moja grubost i bezosjećajnost povrijediti tako blago biće. Nisam mogao to sebi dozvoliti, nisam htio da se zaljubi u mene, te da na kraju zbog mene suze prosipa. Ne, to bi bilo pogrešno. Najviše me plašila činjenica da bi mi se mogla zaista svidjeti, te da će njena ljubav nestati, kao što je bio slučaj kod moje majke, iako nisam bio siguran da je ikada osjećala ljubav prema mom ocu.
Zbog toga, sljedeće jutro kada se njena porodica pojavila na plaži, nisam je ni pogledao. Iako sam žudio da opet osjetim taj blagi pogled na svom licu. Znao sam da se pitala šta se dešava, znao sam da je sve vrijeme gledala  u moje lice, znam da je i ona htjela da se naši pogledi sretnu, ali jednostavno nisam mogao sebi dozvoliti takva osjećanja i nisam mogao dozvoliti da se zaljubi u mene. 
Jebote Luka, zašto si morao da progovoriš s njom onu noć?