Moja ljetna ljubav

Part 8

Probudila sam se usred noći u sasvim nepoznatoj sobi, sa sasvim nepoznatim okruženjem, ali sa sasim poznatom osobom - Lukom. Kroz zavjeste koje su se ljuljale na toplom vjetru, mogla sam ga vidjeti kako sjedi na balkonu, sa zamišljenim pogledom. Trebalo mi je par trenutaka da mi se poslože sve slike u glavi. Iako sam osjećala ogromnu glavoblju, znala sam od čega, te znala i koliko sam se obrukala pred Lukom. Svaka čast Elena. Nisam bila sigurna kako da mu priđem sada, ali me je svaki inč u mom tjelu vukao ka njemu, ili svježem zraku.

'Ej...., nadam se da te nisam prekinula u razmišljanju', rekla sam tiho, postiđeno zbog svega što se desilo.

'Napokon si došla sebi', izgovarajući te riječi, privukao me k sebi u zagrljaj.

'Možeš li mi molim te objasniti kako smo došli ovdje? Znaju li moji roditelji gdje sam? Gdje smo uopće?', odmah me je uhvatila panika kada sam se sjetila svojih roditelja.

'Polahko, sve je uredu. Nakon što si povratila sve što ti je Petar cijelu noć donosio, nisi se osjećala dobro, pa sam te doveo ovdje. Rekao sam Petru da kaže tvom bratu da si otišla s drugaricama od neku noć, te da ćeš noćiti kod njih. Tako da nemaš razloga da se brineš, sve je uredu..'

Laknulo mi je čim sam bila sigurna da niko od njih ne zna da sam kod njega. Ali vidjela sam da mu još uvijek par riječi visi u zraku, da nije rekao sve što je imao. Prije nego što sam uspjela da mu se zahvalim, nastavio je svoj govor.

'Znaš, dala si mi mnogo vremena za razmišljanje dok si se odmarala. Elena, ja nisam momak o kakvom ti maštaš. Ja sa sobom nosim mnogo problema, tame i nestabilnosti. Ne želim biti onaj koji će tvoj sjaj i osmijeh uništiti. Nemoj ovo pogrešno shvatiti, jer uprkos svemu tome želim biti s tobom, želim naći način da uspijemo, ali nisam siguran da imam to u sebi, da imam snagu potrebnu za to i..'

'Stani. Imam i ja pravo govora, iako svo ovo vrijeme nisam puno govorila. Kažeš da želiš da uspijemo? Onda mi dozvoli da ti pomognem, da pomognem nama, da se oboje za ovo borimo, jer ovo je nešto što i ja želim, ovo je nešto u čemu nisi sam. I kakvu god mračnu stranu imao, tu sam za tebe, svako od nas ima nešto tamno i duboko sakriveno u nama. Ne znam iz kojeg razloga, ali svaki dio mene mi govori da ti se predam i da budem u tvojoj blizini, tako da te molim da mi to i dopustiš.'

Luka me je tada samo poljubio, opet onako filmski, nestvarno. Opet sam otišla na sedmo nebo.
Lukin poljubac je bio kao diznajniram za mene, znao je kada se povući, kada da nam dadne prostora da uzmemo zraka, znao je kako da me čuva u svojim rukama, jednostavno sve je bilo savršeno. Koliko god previše brzo i čudno zvučalo, nadala sam se da će Luka biti onaj momak kojeg sam sve ove godine čekala.

'Prije nego što nastavimo bilo šta, imaš četkicu u wc, operi zube, jer koliko god preslatka trenutno bila, još uvijek osjećam da si povraćala, što kvari ovaj trenutak', rekao mi je sa ogromnim osmijehom.

Sasvim postiđeno, i podvijenog repa sam ustala i posušala ga.

Ostatak noći smo proveli pričajući. Nikada nisam mislila da ću dočekati jutro pričajući s nekim.
Rekao mi je da je razlog što radi na plaži taj što pokušava skupiti dovoljno para da se može preseliti u neki stan bez da brine o kiriji barem 2,3 mjeseca kada se odluči na taj korak. Rekao mi je da ima još jedan dio njega za koji nije spreman još da mi ispriča, ali da će podijeliti tu priču s mnom kada bude vrijeme.
Ispričao mi je kako želi svojoj sestri obezbjediti sve što ona poželi, te da zbog toga taj proces njegovog seljena traje duže nego što je planirao. Moram priznati, da zna nekoga ko ima 21 godinu zvuči mnogo pametnije i zrelije od ostatka momaka koji su to godište. Nisam mogla da zamislim niti jednu lošu stvar koji bi on mogao imati u sebi. Nisam hjtela da ga ispitujem oko te strašne i mračne stvari koju je spominjao prije. Nisam htjela da kvarim ovu noć pričom o nečemu što ga je očito mnogo povrijedilo, jer se moglo u tim tamnim očima to ipak vidjeti. Ali sam znala da šta god da je, da ću dati sve od sebe da budem uz njega.

Napravili smo kafu, te sjeli na balkon i gledali rozo nebo kroz koje se sunce polahko provlačilo. Moram priznati da je ovaj trenutak zaista onako čaroban kao u svim knjigama i filmovima kojim se pojavljuje.
Ne želim da se ovo ikada završi, ne samo ovo jutro, nego Lukino prisustvo u mom životu, iako imamo još samo 3 dana zajedno, o čemu niko od nas nije ništa rekao...

————————————————————————Znam da su prošle dvije godine od objavljenog prvog dijela, ali iz nekog razloga konstantno se pojavljuju novi citaoci, pa cu nastaviti pisati ako bude dovoljno zainteresovanih. Hvala svima dosada :(