Moja ljetna ljubav

Part 6

Uredu. Ukoliko ćemo se igrati ignorisanja i glupiranja, hajde. 
Koliko god da mi je bilo lijepo s njim prethodne dvije noći, trebala sam prihvatiti činjenicu da će on na radnom mjestu poput ovoga, svakog dana moći upoznati milion djevojaka, i da je većina tih djevojaka biti  ljepša i za njega vjerovatno bolja. Ostalo mi je još malo dana odmora, da bih provela ubijajući se razmišljanjem da li vrijedim i slično. Davno sam sebe naučila, da bez obzira šta drugi ljudi misle i kažu, da ne smijem dozvoliti sebi da se zbog njihovog mišljenja osjećam manje vrijednom. 
Naravno ovakve misli bi me držale pola sata, te bi ga zatim vidjela kako se smije sa svojim kolegom, kako ga sunce svojim zrakama obasjava po istreniranom tijelu, i tu bih se opet izgubila. Bila sam pažljiva pri svom posmatranju, nisam htjela da me vidi, ili da se kojim slučajem naše oči sretnu. Odlučila sam da mi je najbolje da se vratim u apartman i da se tamo odmorim. Ionako je sunce bilo jako, te su me roditelji razumjeli. 
Kada sam ušla u sobu, raspremila sam se, istuširala hladnom vodom, te navukla sivu haljinicu. 
Otišla sam u jedini kafić čiji sam wifi imala. Nazvala sam Irenu i sve joj ispričala.

-'Draga Elena, sada me dobro slušaj. Znaš da svi oduvijek sanjaju o nekoj ljetnoj avanturi na moru, ali ti si eto dobila priliku da budeš  blizu tog sna. Da, ispao je kreten, ali zašto ne zabaviš sebe i ne poigraš se sa njim? Prije nego kaže ne, saslušaj me. Znam da nemaš srca da ikome išta loše uradiš, pa zato imam sljedeći plan. Predpostavljam da si dobila barem malo boje, i da ti je kosa pravo lijepa od morske vode i sunca,pa ćeš uraditi sljedeće. Od sada pa do kraja ćeš svaki dan biti nasmijana, pokaži te lijepe zube koje imaš, svaki dan ćeš biti sređena i lijepo obućena. Kada pored njega sljedeći put prođeš, uspori sve dok te ne pogleda. Kada vam se oči sretnu, nasmij se široko, te zatim okreni glavu. Nek' shvati da je taj osmijeh mogao biti samo njegov, ali neće biti. Digni glavu i ponosno hodaj. Neka ti bude zanimljivo još tih par dana što si tu. I vjeruj mi na riječ da imam osjećaj da neće moći izdržati i da će te zvati da se opet vidite, da popričate i da ti sve objasni. Naravno, pristati ćeš na to i tada ćeš se kako znaš i umiješ dotjerati toliko da mu zauvijek ta ljepota ostane u mislima. Nadam se da si me dobro slušala!'

Imala sam veliki osmijeh na licu, kako da je čovjek ne voli. Nakon što smo još pola sata pričale o svemu i svačemu, pokupila sam svoje stvari i krenula na plažu. Stavila sam slušalice u uši i pustila brzu muziku da mi digne raspoloženje. Kako sam silazila niz stepenice, pored kojih se nalazi njegov radni prostor, srce mi je počelo brže kucati. Sjetila sam se Ireninih riječi, te sam odlučila igrati po njenim pravilima, ipak je ona ta koja ima momka, valjda je znala šta radi. Ispravila sam leđa, prebacila kosu rukom na stranu, te glavu okrenula u njegovom pravcu. Sjedio je i pričao s dvije djevojke. Eh baš ću ga očarati pored njih dvije, ja ne bih odolila da se okrenem za njima, a ne jedno muško poput njega. Kako sam se približavala mjestu na kojem je on, blago je dignuo glavi i pogledao me i osmijeh koji je imao na licu, blago je pao. Samo sam ga pogledala i nasmijala se, te okrenula glavu na drugu stranu. Mogla sam da osjetim da je gledao za mnom. 

-'Elenaaaaaaaaa!', neko me je dozivao.
To je bio moj brat, a ne Luka, naravno. 
-' Ne hodaj ko da si na modnoj pisti, hajde da igramo odbojke, našao sam neku raju'. 
-' Šuti budalo, stižem'.
Ako sam u ičemu bila dobra, to je odbojka. Godine i godine treniranja su uradile svoje. Pošla sam s njim do terena, gdje je već bilo jedanaest igrača. Da mi je samo znati kako se on sa njima udružio. Primjetila sam da su u našoj ekipi bili i Petar i David, Lukin prijatelji. Srdačno su me pozdravili, te smo počeli igrati. Bilo je napeto, jer su obje ekipe bile dobre, ali  nakon svakog osvojenog boda, Petar bi mi prišao i zagrilo me ili bi mi nabacio. Također bismo ismijavili druge igrače, te smo se baš udružili. Znam kome neće biti drago zbog toga. I upravo kako sam o tome razmišljala, on se pojavio. Stao je sa strane i kao još nekoliko ljudi posmatrao je igru. Došao je red na mene da serviram, te mi je Petar poželio sreću, jer je ovo bio odlučujući poen. Osmijehnula sam mu se i pogledala u Lukinom pravcu i vidjela da je on na Petrov potez prevnuo očima. Bravo Elena, tvoj i Irenin plan polahko uspjeva.
Zauzela sam poziciju i servirala. Bio je as što znači da smo pobjedili prvi set. Petar se zatrčao i zagrlio me i digao, što sam ja samo popratila glasnim smijehom. Luka je nakon toga otišao, valjda nije mogao više da nas gleda. Ali neka, sad zna kakav sam ja osjećaj imala kada sam ga sa one dvije djevojke vidjela.  Petar je također bio visok, taman, dobre građe i sve to, ali nije imao ono nešto što je Luka imao, ali se ne žalim. Odigrali smo i drugi set, te pobijedili što je značilo da će nas gubitnička ekipa večeras morati častiti. Dogovorili smo se za mjesto i vrijeme, te sam s bratom otišla kući da se spremimo za izlazak. Upravo mi je ovakvo nešto trebalo da barem malo skrenem misli s Luke. 
Samo ću vam jedno reći, bratu uopće nije bilo drago zbog mog prisnog druženja s Petrom, ali brat je brat, njemu svako muško u sestrinom društvu smeta. 
Nismo imali puno vremena da se spremimo, te sam obukla usku crnu haljinicu, zavezala visoki rep, stavila puno maskare da bi mi se oči istakle, te sam od mame posudila crveni karmin. Irena bi bila ponosna na mene. Kada smo se svi na plaži našli, primjetila sam da je i Luka tu. Kada me je vidio, odmjerio me je od glave do pete. Ja sam prišla Petru i s njim se pozdravila da Luki vadim živce.
-'Mnogo lijepo izgledaš odbojkašice.'
Postidjela sam se na Petrove riječi, te mu se zahvalila. 
-'Ej, Luka, nisi mi onu noć rekao da je Elena dobra odbojkašica.'
Luka nam je bliže prišao i rekao držeći pogled na mojim očima: -'Nisam ni ja znao, svaka čast Elena, zaista si dobro igrala danas.'
-'Nisam te primjetila, jesi li i ti igrao ili si nas posmatrao?'. Uhvatila sam ga nespretnog, te je promjenio izraz lica nakon mog pitanja.
-' Samo sam posmatrao.', rekao je sa dozom ljutnje u glasu. Ne znam šta misli ko je i odakle mu pravu da glumi da je ljut. Ako iko treba da je ljut to sam trebala biti ja.
-'Hajde nam donesi po jedno piće', rekao je Petru na šta je on otišao.

-'Malena, nas dvoje trebamo razgovarati
-' A je li? O čemu to?', prekrstila sam ruke i drsko ga pogledala.
-'Molim te nemoj se tako ponašati, samo mi daj još jednu šansu da ti kažem šta se desilo.'
-'Da opet provedemo vrijeme skupa, pa da se opet praviš da me ne poznaješ sljedeći dan?', okrenula sam se i pošla, ali me je uhvatio za ruku i povukao sebi u zagrljaj, te mi šapnuo na uho:
-'Elena molim te. Odvoji se od društva za sat vremena i naći ćemo se kod mola.'
Ostavio je poljubac na mom obrazu koji je bio veoma blizu mojih usana. 
Petar je došao i dao nam neki koktel, te mi je Luka namignuo i ostavio me sa Petrom.