GiRl wHo LoVed

Drugi dio

Godinu dana prije

-Ko ste vi? Sta hocete od mene?
Alo, kreteni, skidajte ovo s mene. Kukavice jedne, da imate muda pogledali bi me u oci, a ne ovako izigravali retarde. Cujete li me???
Vicem na sav glas, niko me ne cuje, nigdje glasa, smijeha, nigdje uzdaha. Sta je ovo? Gdje sam ja? Sta oni od mene zele? Tama, to je sve sto vidim, nesto mi je na glavi. Cemu sve ovo?
-Heeej!
-Sta je, curice, sta urlas koji kurac?- cujem muski ljutit glas
-Ko si ti? Sta hocete od mene?
-Moram priznati, energicna si, Danijel ima ukusa.
-Kakve veze on ima s ovim?
-hahhahah on ima, nazalost ti nemas mnogo veze s ovim. Samo te ljubav upetljala u sve ovo. Ali jebiga, curo, zivot nije jednostavan niti ruzicast. Nije ljubav ono sto ce te spasiti i odrzati zivom, ona je ta koja ce te ubiti, a onaj koga volis je taj koji ce povuci obarac.
-Ne razumijem!
-Neces razumiti sada, ali nekada ces se sjetiti ovih rijeci.
Otvaraju se vrata. Skripa mi para usi. Negdje sam u nekoj staroj kuci ili zgradi. Osjecam to.
-Jel to ona?
-Da, gospodine.
Jednim pokretom, skida mi onu glupost sa glave. Vidim, sada vidim likove koji stoji preda mnom. Lice covjeka strasnog lica, tamnih ociju, ociju koje ubijaju. Drugi je vjerovatno onaj koji je maloprije razgovarao sa mnom. Visok je, ima divne crne, duboke oci. Oci koje su kao ogledalo, vidim sebe u njegovim ocima, jadna, prljava, propala.
-Zdravo, curo!
- Ej, jeste vi svi ovdje gluvi? Ko ste vi? Sta hocete od mene?
Pljas, osjetih ruku tog strasnog covjeka na svom uplakanom licu, ruke su mi svezane, ne mogu se pomjerati. Mrzim muskarce koji svoju silu ispoljavaju na zenama, mrzim ovog covjeka, mrzim sebe jer sam tako slaba, mrzim sebe jer sam zena. Pocinjem plakati.
-Sta je? Sta cmizdris koji kurac? Djevojko sada si nasa, uhvatili smo te misleci da ucijenimo onu tvog momka maloumnika, ali nisi mu bitna uopste, prodao te za paketic heroina. Hahahah bezvrijedna si, al ajde bice onih kojima ces mozda vrijediti. Tako da ides sa nama, ali prvo moras da naucis kako da budes poslusna.
-sta on to govori? Ne, on laze, Danijel me nikada ne bi prodao, on me voli, ja ovom ne vjerujem.
-A evo i ove vucubatine. Pa zdravo.
-Zdravo, dosao sam po ono.
Danijel, to je on. Boze, hvala ti. On ce me odavde odvesti i sve ce biti u redu.
-Danijel- suze mi teku niz lice
-molim te vodi me odavde, oni su debili usrani, lazu mene da si me prodao. Spasi me. Ovo su djubrad.
Ponovo sam osjetila saku na svom licu, sada je udarac bio mnogo jaci, oborio me je zajedno sa stolicom na kojoj sam bila svezana. Krv se razlila betonom, moja krv i moje suze ga natapaju.
-Danijel- jedva promucah
-Izvini-rekao je i izasao, zajedno sa onim nasilnikom. Ostao je samo onaj momak crnih ociju, ponovo sam vidjela sebe u tim ocima, jos jadnija nego sto sam bila i u mnogo gorem stanju.
Izdaja. Jedna rijec, mnogo boli. Zar ovo meni da se desava, prije par sati bila sam srecna, imala sam momka koji me voli, tj. za koga sam mislila da me voli. Bio je neko ko bi stajao uvijek uz mene, i u dobru i u zlu. Suze mi brisao dok sam plakala, nasmijavao i odrzavao moj osmijeh. Ljubav, sreca, sve u vodu pada. Gdje je on sada da mi suze brise, gdje je sada da mi izmami osmijeh? Da mi kaze da sanjam, da je ovo prokleta nocna mora i da ce me on iz nje probuditi svojim njeznim poljupcem. Gdje je sada kada ove suze padaju zbog njega, ko me sada moze utjesiti? Ne bole me udarci, koliko me boli njegova izdaja. Boze, pusti me da ovdje umrem, nema vise zivota, ovo uopste nije zivot, ja sam mrtva. Ubio me onaj koga sam voljela.
"A onaj koga volis ce povuci obarac" Razumijem, sada shvatam rijeci ovog momka, ubio me onaj koga sam voljela. Sada vise nista nije bitno, postala sam bezvrijedan predmet kojeg ce baciti u blato. Vrijedim koliko i jedna vrecica heroina.
Prilazi mi momak crnih ociju, vidim sazaljenje na njegovom licu, ne zelim to, mrzim kad me neko sazaljeva, on sigurno zna gdje cu zavrsiti i kao da ga briga i on je dio njih, on slusa naredjenja.
-De da te podignem, ne mogu vjerovati da se nisi onesvijestila od udarca, mnogo si jaka djevojka.
Podigao me je, ja sam i dalje bila vezana za stolicu.
-Jel mozes da prestanes tako da me gledas, nemoj da me sazaljevas, proklet bio, mrzim vas sveee!!!!
-Mir, djevojko, jesi ti normalna, cuce te, a on nije blag kao ja. Ubice te.
-Niko vi niste blagi, ti si isti kao i oni, svi ste djubrad.
Osjetila sam pistolj na svom celu, ali kao da je to bitno. I ovako i onako ja sam mrtva. Suze mi se slivaju niz obraze, gledam ga u oci. Vidim opet zaljenje i bol.
Sklonio je pistolj.
-Molim te pomiri se sa ovim, nije lako znam, ali jebiga zivot je takav, naucis vremenom da ne trebas svima vjerovati, jer te izdaju kad tad osobe koje najvise volis.
Kleknuo je pored mene i izgovarao je ove rijeci.
-gdje me vodite?
-Ovaj covjek je moj gazda, on drzi lanac droge i prostitucije i..
-I ja cu postati prostitutka...radicu za njega.
-nemoj tako
-A kako bih drugacije? Bicu to. Sutra, za dva dana, mjesec i buduce godine. Jebem ti ovaj usrani zivot. Bolje da sam mrtva
-Nikada to nemoj govoriti, bez obzira koliko u zivotu bilo ti tesko, uvijek postoji rjesenje i sve je prolazno. Ali sve dok zivis imas i sansu.
Uzeo je noz i presjekao uze na mojim rukama i nogama.
-idi, bjezi koliko te noge nose. Nemoj se nikada vracati. Zapamti ziva si, a kad si ziva sve mozes.
-hvala ti
Pogledao me jos jednom onim svojim ocima. Spasio me je, ziva sam i zivjecu.
Iskocila sam kroz prozor i trcala koliko su me noge nosile, daleko odavde, od ovog mjesta.

Voljela bih da znam da li vam se svidja ova prica. Zanima me vase misljenje, znacilo bi mi. Pozzz