Ko sam ja? Samo jedan nebitan lik u filmu kojeg rezira zivot. Svojim koracima ispisujem svoju proslost, lutam trazeci utjehu i mali tracak nade koji ce me spasiti svih mojih sjecanja. Zelim da uspomene ostavim tamo daleko negdje od ovog vremena. Tam...
Svjetla svuda oko mene, dim, ljudi. Ili to ipak nisu ljudi, bar ne normalni, jer koji bi normalan covjek dosao ovdje. Na podijumima djevojke igraju, svojim sensualnim pokretima zavode muskarce koji ih gledaju gladnim ocima, a one se smijese. Ali da li je to pravi osmijeh ili su dresirane poput trgovaca, konobara ili apotekara. One nisu srecne, ko zna kako su ovdje dospjele, mozda je bas ona tamo u crvenoj cipki ucijenjena pa sada mora da radi ono sto joj kazu. Ili ona tamo lijepa crnka, srebrenih ociju koja se smijesi dok gleda tog oronulog matorca koji jedva ceka da je kupi, mozda nije srecna, mozda je to samo maska srecne djevojke. Pa one djevojke koje sjede po separeima sa tim svim muskarcima uglavnom matorim biznismenima koji zele malo piletine i uzbudjenja, mozda je neka od njih sanjala da postane doktorica, glumica ili pjevacica, mozda su im ubili snove i da li ima da ovdje daju svoju mladost. Koliko je tako mladih djevojaka ostalo zarobito ovdje, koliko njih zele drugaciji zivot, a zive onakav kakav im se nudi.One samo jedan cvijetic upleten u korov, i nikada zbog jednog cvijeta neces reci "ovo je cvijece", svi ce samo odmahnuti glavom i reci "Ma nema veze, sve je to korov. I sve to treba unistiti" Ovo mjesto pored sve te prividne srece je tuzno, ovo mjesto je groblje, u njemu su sahranjene mnoge zelje, nade, snovi i duse mladih djevojaka. Vidim Sandru koja prilazi mom stolu, znaci da je dosao tren kada cu izaci pred Dzonija i pogledati ga u oci, moracu zaplesati pred njim, zavoditi ga i natjerati ga da me zaposli ali ucinicu to bez obzira na sve jer cilj opravdava sredstvo. -Elena, jesi li spremna? -Jesam -Znas znala sam da se necemo pokajati ako te ukljucimo u slucaj. Zapamti, vjeruj svom instiktu i pusti da te on vodi. -Hocu, hvala ti. .... Ulazim u sobu, mracno je, zadimljeno, ali vidim ga. Sjedi na centru sobe kao kralj na svom tronu koji ceka dvorsku ludu da ga zabavi malo. Sa njegove desne strane sjedi Darko, gleda me tim svojim divim krupnim crnim ocima. Gleda me sa cudjenjem. O Boze, da li me prepoznaje. Ne, Alexandra, nastavi, ne dozvoli da te zbuni. -Zdravo, Elena, Sandra nam je pricala da zelis da igras u mom klubu. Zar ne? -Cao, da, Sandra vam je dobro rekla. -govorila sam zanosno, zeljela sam da im djelujem sexy i tajanstveno -Zelis li da nam kazes nesto o sebi? -Mislim da nije vazno sta govorim nego sta radim. Hodajuci zanosno otisla sam do podijuma, muzika je pocela. Obilazila sam oko sipke i zavodila ih svojim pokretima i pogledom, moji kukovi njihali su se u ritmu muzike.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Dzoni me gledao, pogled mu je bio pun zudnje, svidjala sam mu se. Moje oci su zatim bile usmjerene ka Darki koji me je posmatrao sa poluotvorenim ustima, cinilo se kao da nije disao.Gledao me je pravo u oci, znala sam da ga ocaravam, mozda me prepoznao. Al bez obzira na sve, ja sam igrala kao da mi zivot zavisi od ove igre, ustvari nije kao, moj zivot i jeste zavisio od nacina na koji cu odigrati ovaj ples. Muzika je stala, zagrizla sam donju usnu i presla prstom preko cuperka kose koji mi je padao preko ociju. Ono u sta sam bila sigurna bilo je da su ostali bez teksta, ali da sam im se svidjela. Darko je bio ozbiljan, dok je Dznoniju na licu titrao veseo smijesak -Vau, Elena, svaka cast, divno igras, bices premija u ovom klubu, primljena si Uspjela sam, uspjela sam.
