Sunce što nam je stavljalo
krezube osmijehe na lica,
vjetar što nam je duge kose mrsio,
kiša što nam je lokve donosila.
Sve tamo, na našem mjestu
dok smo još djeca bile.
Sada se skrivam od sunca;
na tvoje pjegice me podsjeća.
Mrzim vjetar i kosa mi je kratka.
Jedino s kišom sam
nakon tvog odlaska povezana.
Ispalo je da si prava kučka.
Kako to može biti u redu?
Vidim te kako se glasno smiješ,
tako si odrasla, bez mene.
Zar se ne sjećaš naših obećanja
danih pod zvjezdanim nebom?
Kosa ti je mirisla na svježe žito,
sada se osjeća smrad cigareta.
Glas ti je zvučao poput najljepše skladbe,
sada je ispran od svog alkohola
kojim si ga uništila.
Žao mi je
Što nisam ostala
Kada si rekla da odem.
Bile smo samo djeca.
