Gledam te kako se smiješ i razmišljam kako ljepši smijeh nisam čula. Gledam te dok plačeš i razmišljam kako me ničije suze ne bole kao tvoje. Gledam te dok pričaš i razmišljam kako me tvoj glas neprestano proganja. Gledam te na javi. I u snu. Gledam te dok ti ne gledaš. Ne gledam tebe, gledam Tebe. Ti si tako lijepa. Ti ne gledaš mene. Ti gledaš daleko. Tamo gdje moj pogled ne seže. Gledaš iza svih krovova i planina. Gledaš ispod svih oceana i livada. Gledaš iznad neba i oblaka. Kad te pitam što vidiš Ti kažeš ništa. Uvijek si loše lagala. Gledaš. Što više gledaš manje si tu. Ja Tebe manje gledam. I to je u redu. Ti moraš otići. Znala sam da ovo nije za Tebe. Nedostajat ćeš mi. Možda sam čak i ljuta. Zašto gledaš tako visoko? Tako duboko? Tako daleko? Zašto se gubiš? Ti kopniš. Stapaš se sa sivim nebom. Osjećam da se napuštaš. Teško ti je. Meni je teško. Ti i dalje gledaš. To ništa što se nalazi iza svega dalekog, dubokog o visokog te previše privlači. Izgubit ćemo te. Zbogom. Ne zaboravi sebe. Više ne gledam Tebe, gledam tebe. I možda si ti još uvijek Ti. Nadam se, pa ostanem. Ostanem gledati tebe.
