U Londonskom Podzemlju

Ding-dong-ding-dong.
Sat je otkucavao ponoć.
Isaac je znao da je vrijeme. Obukao je kaput, stavio šešir i krenuo u noć.
"London u noći." mislio je, "Takvo čarobno vrijeme, vrijeme kada gradom haraju ubojice, silovatelji i lopovi. Baš moji ljudi."
Ni Isaac se nije previše razlikovao od njih. Nije bio ubojica ni silovatelj, ali nitko nije mogao zanijekati njegove vještine kao lopov.
To je bila vještina s kojom je prolazio kroz život. Krao je za sebe, krao je za ostale, ali ponajviše je krao da preživi.
Bio je on naočit mladić. Visok, velikih tamnih očiju. Ljudi bi pomislili da je plemić, samo da nije smrdio na znoj i gnoj. Njegov kaput je bio crn, pun rupa koje su izgrizli štakori, a sezao je do gležnjeva. Na vrhu je imao i kapuljaču, ali je Isaac više volio prašnjavi šešir.

Kiša je padala dok se u daljini mogao čuti vrisak žene koja nije dovoljno brzo stigla doma. "Prljava stvorenja." Mislio je na silovatelje naravno. Nikada nije mogao zamisliti kako bi netko mogao tako lako nauditi drugom biću, ali eto, nalazio se u sredini toga.

Iznenada se u njega zaleti čovjek. "Oprostite." sa smješkom izusti Isaac.
"Pazi malo!" prosikta čovjek, gurne ga u stranu i brzo nestane u noći.
"Bezobrazne li osobe. Valjda mu se žutilo." samozadovoljno pomisli Isaac lupkajući čovjekovim novčanikom o dlan.
"Michael Knox, bogataševo ime." kaže Isaac. U novčaniku je imao par slika, papire i 10 funti. "10 funti!" poviče Isaac. "10 prokletih funti! Njegove rukavice su skuplje od mojeg kaputa a u novčaniku ima 10 funti!?"
"Ništa za to, to je doručak." pomislio je.
Otac ga je učio kako uvijek treba misliti pozitivno, ali otkada je nestao Isaac se nalazio u sve više problema.

Svakakve stvari je govorio njegov otac. Uglavnom gluposti poput: "ako vrana tri puta okruži toranj crkve, smrt će doći nekom tebi bliskom." Babske priče, naravno. Isaac je stotinu puta gledao u toranj a nikada nije vidio da ga je vrana okružila jednom,a kamoli tri puta. Sada ne bi bio toliko glup da ide provjeravati koliko je bio tada. Nasmije se.
Doduše, od mnogih gluposti bilo je i nekih pametnih. Jedna koja se posebno Isaacu urezala u pamćenje je "ne idi na ulice bez oružja." Tada nije znao zašto je to otac govorio, ali kako je odrastao počeo je shvaćati.

Otac mu je često pričao kako nisu uvijek bili siromašni. Isaac sam je od rođenja beskućnik, ali prije mnogo godina njegov je otac bio bogat i ugledan čovjek. Pričao mu je kako je Isaacova majka bila predivna mlada žena kada su se oženili, ali je umrla pri porodu. Njegov otac nikada nije krivio Isaaca za to što se dogodilo, ali mu je njezina smrt teško pala. Počeo je piti, upropastio si je život, posao i na kraju spalio vlastitu kuću u kojoj su živjeli. Nije bio isti od tada. Sada se pokušava promjeniti i pomoći Isaacu kako bi imao bolju budućnost, kako bi osjetio djelić onoga što je zbog njegove sebićnosti izgubio.

Istocni London se činio hladnijim nego inače, tišim, jezivijim, kao da je nešto uznemirilo taj protok događanja koji budale ovdje zovu 'život'.
Isaac je skrenuo u sporednu ulicu, pa još jednom, još jednom i još jednom, dok se na kraju nije nalazio u samom srcu 'podzemlja' ili 'Istočnog kraljevstva'

Hodao je ravno i mogao je osjetiti oči sjena koje su ga promatrale. Činilo se kao da je bio sam, ali on je znao sa su to gluposti. Na putu je sreo par ljudi, beskućnika kao i on sam koji su ga pogledali, ali koji bi na kraju nastavili sa svojim poslom koji bi se sastojao od lovljenja štakora za hranu ili tučnjave za zabavu.

Napokon je došao na ciljano mjesto. Stajao je ispred vrata, na mračnoj ulici razmišljajući da li da uđe. Ulica kao i svaka druga, jedino što je ova bila malo glasnija. To je ipak bila 'Žila kukavica' Istočnog kraljevstva. Iznutra je mogao čuti buku, vrištanje i pomalo glazbe, kombinacija od koje se uvijek naježio. Bilo mu je žao potrošiti svo ovo vrijeme na put, pa pokuca tri puta i neprimjetno prođe kroz vrata.