U Londonskom Podzemlju

Unutarnji problemi

Kada je ušao istog trena osjeti smrad alkohola. U prostoriji je bilo zagušljivo i sve je smrdilo od znoja i krvi. Potpuno suprotno od vanjskog jesenskog zraka.
Prostorija u kojoj se nalazio je bila birtija osnovana od strane šljama koji živi na ovim prostorima, a njegova banda zvana 'Cockney' ga je koristila kao sklonište. Gotovo svi u prostoriji su bili članovi bande. Svi osim nekih ljudi koji su se došli skloniti od kiše ili popiti piće.
Na sredini prostorije se gurala rulja. Isaac nije trebao ni pogledati a znao je da je tučnjava u pitanju. Pucanje stakla i psovke su mu sve govorile.

"Gdje su?" upita Isaac šankera.
"Molim!?" Poviče starac. Očito su ova neugodna glazba i godine učinile svoje.
"Abbott i ostali. Gdje su? Gore?"
"Aha, tražite Abbotta, da, da, gore su, imaju sastanak mislim."
"Ne bez mene." pomisli Isaac i blagim trkom se uspne uz stepenice.

Na katu nije bilo ništa bolje. Malo tiše, ali i mračnije. Ispred njega se nalazio dugi hodnik sa samo jednim vratima na lijevoj strani.
Daske su škripale dok je polako ulazio pod mjesećevu svijetlost koja je dopirala sa prozora na kraju hodnika.
Stao je pred vratima, duboko udahnuo i ušao u sobu.

U sobi se nalazilo 4 muškaraca, jedan mladić i pas. Isaac ih je sve poznavao.
Prvi čovjek, Abbott. Renly Abbott. Sjedio je na začelju stola.
On je bio zapovjednik kraljičine garde.
"Kraljičine garde?" sigurno se pitate. Da. Ali ovdje, on je bio šef Cockneya.
Bio je malo deblji, ali i dalje u mogućnosti zadati udarac kada bi to bilo potrebno.
Pored njega, njegov partner, vreća buha, Darus. Isaac je mrzio tog psa.

Ostali ljudi za stolom su bili manje važni, ali svi ljudi od utjecaja u bandi.

Wester. Čovjek u srednjim 30-im. Teški kriminalac. U knjizi nije bilo zločina za koji nije bio optužen, a svi su u gradu znali za njega i klonili su ga se s razlogom.

George i Dennis Westbrook. Braća. George je bio stariji par godina ali to se nije vidjelo jer su obojica već prešli 40.

Mladić u prostoriji je bio Harley. On ga nije zanimao, radio je u birtiji i donosio im pića.

I još samo on. Sjenka. Tako su ga zvali doduše. Isaac nije znao ništa o njemu, nije nikada ni pitao. Bilo ga je strah. Sve što je znao je da on nije bio iz bande, radio je za Abbotta. Većinu vremena je nosio kapuljaču tako da mu je sakrivala lice. Bio je veoma tih i rijetko bi progovorio, a kada i bi najčešće bi se obraćao Abbottu sa rečenicom "Gospodine, vrijeme je." ili "Moramo ići."
Jednom prilikom je čuo dvojicu muškaraca u prizemlju kako su pričali da je 'Sijenka' profesionalni ubojica kojeg je Abbott angažirao da radi njegov prljavi posao. Rekli su da je u svojoj 'karijeri' ubio preko 500 ljudi.
Opet, Isaac ga nije želio pitati je li to istina. Većinu vremena ga je ignorirao.

"Večer." Pozdravi Isaac i objesi svoj kaput i šešir na vješalicu koja je stajala desno pored vrata.

"Večer." sa smješkom pozdravi Abbott.

Isaacu se taj smješak nije uopće sviđao. Bio je uznemirujuć, skoro poremećen.

"Sada kada ste svi ovdje možemo početi." nastavio je Abbott.
"Zašto stojiš Isaac? Molim te, sjedni." reče i pokaže na stolicu.

To je zvučalo kao ponuda, ali Isaac je znao da je naredba. Polagano izvuče stolicu i šutke sjedne.

"Tako. E sada posao. Moji ljudi su mi rekli da imamo nekih problema sa drugim bandama koje napadaju naša područja. Pokušaju ih zauzeti za sebe. Ponajviše 'Rolleys'. Mene zanima što mislite poduzeti po tom pitanju?"

"Rolleys?" upita Wester. "Badne s one strane Temsa nikada nisu dolazile na naša područja. A zašto i bi? Tamo je život puno lakši."

"Ne znam i nije me briga! Pitaj ih kada ih budete tjerali nazad, ali sada želim da ih se riješite!" izdere se Abbott dok mu je žila na vratu pulsirala.
Darus zareži kao potpora svome gazdi i cijela soba umukne.

"Povedi 30 ljudi sa sobom. Ubijte kojeg god člana Rolleysa nađete. Pokažite im da je ovo naš teritoriji."

"U redu." Odgovori Wester.

Munja udari, a blaga kiša se pretvori u pljusak. Moglo se čuti udaranje vjetra po zidovima i nagla hladnoća prođe Isaacovim tijelom.

"A što s mojim ocem?" Tiho upita Isaac.
"Što s njim? Budala sigurno leži pijan u nekom jarku." kaže Abbott i grohotom se nasmije.

Isaac je osjetio kako krv puni njegove šake. Bijes je preuzeo njegovo tijelo i nije prošla sekunda a već je izvadio nož i prislonio ga na Abbottovo grlo.

To je bio potez koji je brzo zažalio.

Nož nije ni dotakao Abbotta a Sijenka se već našla iza njega za svojim nožem prislonjenim na Isaacova leđa.

"Oprezno." Sijenka progovori. "Ovo nije igra koju želiš igrati."

"Van! Svi van!" Hitro se ustane Abbott željući udariti Isaaca, ali George pokupi Isaaca, izvede ga van i zalupi vrata.

"Dobro jesi li ti glup?!" Vikne na Isaaca i prisloni ga rukama uz zid.
"Poznajem tvog oca godinama i nije rijetkost da nestne pa se vrati. Ovo je bio glup potez. Mogao si poginuti!"

"O-oprosti." izusti Isaac. "Ali.."
"Začepi!" Prekine ga George. "Otići ćeš s Westerom protjerati Rolleyse sa našeg područja, ja ću do tada pokušati nagovoriti Abbotta da ti ne presjeće vrat."
"U redu." Odgovori mu Isaac shvativši da je poražen.

Isaac izađe iz birtije i krene niz ulicu. Hladna kiša je pljuštala pa je ovog puta maknuo šešir i stavio kapuljaču, bolje ga je štitila. Magla se spustila na London i nije vidio ništa. Hvala Bogu da je ulice znao napamet.