Žena sa štapom

7

Osmijeh na licu nije skidala a bijela koža joj je sijala na svijetlosti.

Kad sam izgovorio jednu od mnogih mojih glupih šala nije me ostavila da neprijatno gledam u nju očekujući osmjeh. Nasmijala se na sav glas, meni se i učinilo čak i iskreno.

"Zašto si došao baš ovdje?" kad se smirila upitala me je iznenađujuće ozbiljno.

Začudio sam se kad me je tako ozbiljno pitala, nije ništa ostalo od onog lijepog osmijeha do prije par minuta.

"Sasvim slučajno. Trebao sam prije dva dana da budem u Westwood-u ali sam izgubio pravac i došao ovdje"

Nije ništa rekla samo je klimnula glavom i spustila je dolje gledajući u svoja stopala. Lice joj se promijenilo, postalo je nekako tamno i tužno. Nisam mogao da protumačim razlog tome. Da li sam nešto pogrešno rekao?

"Ali sutra ujutro idem dalje. Samo što i dalje ne znam put do grada" nastavio sam u nadi da ću je oraspoložiti.

Nakon duge pauze pogledala je pravo u daljinu i nešto je prošaptala, nisam mogao da je čujem.

Vjetar je duvao s juga. Kosa joj je prekrila bijelo lice ozbiljnog pogleda. Prašina mi je ušla u oči i zamaglila mi pogled. Protrljao sam oči, a kada sam se ponovo okrenuo prema njoj ona više nije bila tu.

Pogledao sam oko sebe tražeći je pogledom, tražeći njen crni štap, ništa. Vjetar je prestao. Gdje je nestala? Kao da je s vjetrom otišla, isparila, nestala među prašinom i pjesmom koji je vjetar donio.

Ustao sam se, još jednom pogledao u džep da provjerim je li moj mali rokovnik gdje mu je i mjesto a onda krenuo unutra.
Krenuo sam ka liftu ali onda su me povukle stepenice ka baru iznad recepcije. Sjeo sam za šankom očekujući Rose.

Jeo sam kikiriki iz staklene posudice kao da nisam jeo mjesec dana. Trčećim korak je došao do šanka, uzeo bocu viskija i ne uzimajući čašu nagnuo je i uspio nekoliko velikih gutljaja. Nije me primjetio.

Spustio je bocu i bučno izdahnuo, a kad me je vidio poskočio je.

"Šta radiš ovdje?" drsko ali opet tiho je upitao

"Na piće, ali izgleda da nije vrijeme za to" uzeo sam još malo kikirikija.

Nasmijao se i prišao mu "Uvijek je pravo vrijeme za piće" uzeo je bocu viskija "Viski?"

"Radije bih pivo sa đumbirom" klimnuo je i uzeo jednu bocu iz leda.

Stavio bocu i čašu pored mene. Krenuo je da se vrati viskiju.

"I još nešto" rekao sam uzimavši bocu sa šanka i ispijajući gutljaj. Okrenuo se "Kako da dođem do Westwood-a?"

Nasmijao se"Zašto?"

"Idem poslom. Trebao sam da budem tamo prije dva dana ali sam se pogubio u ovoj šumi i došao ovamo" uzeo sam još jedan gutljaj.

Prišao mi je, na licu je imao širok osmijeh "Odavde nema izlaza, dušo" bio mi je toliko blizu da sam na bradi osjetio njegove izdahe koji su se osjećali na viski.
Zbunjeno sam ga pogledao. Nisam shvatio sta mu ta rečenica znači.

Udaljio se, uzeo viski i dok je kretao ka liftu rekao je "Samo ideš putem ka jugu" mahnuo je prstom u zrak. Lift se otvorio, ušao je i dok su se vrata lifta zatvarala rekao mi je gledajući me pravo u oči "Ako uspiješ". Vrata lifta su se zatvorila...