Sjene moje duše

Nema nikoga

Dan i noć postali su jedno
Noć je tamna, dan je taman
Dali postoji srce koje je vrijedno
Mržnja ih je zarobila na tavan

Gledam u ljude ali to nisu više ljudi
Hladni poput kamena
Duša bezosjećajna
Dali sam ja drugačija ili su ostali ludi?

Dali sam ja jedina među nemanima
Ili sam među onima
Koji se ne smatraju vrijednima
Gubim se u magli dima

Sve što mogu je nadati se i čekati
Da će se pojaviti netko iste vrijednosti
Jer sat bučno otkucava
Bez ljubavi sam mrtva

Nema ovdje nikoga
Niti će ikada biti ikoga
Da mi pokaže svjetliju stranu
Jer ja poznajem samo tamu
Hoće li se pojaviti osoba
Koja će me dignuti do neba
I pokazati mi vrijednost življenja
Ovi gradovi i ulice pune su životinja
Potreban mi je tek plamen
Iskrene riječi i nekoliko dodira
Da mogu živjeti a ne da ovdje venem

Led mi je na srcu
Nož u leđima
Dala sam sve a dobila mrvicu
Puknut cu kao bomba, kao mina

Jebem ti život kad je usran
Sav od trnja buran
Koji su mi drugi zabili
Umjesto da su me oslobodili

Da i ja sam sada bez srca
I ja sada njemo hodam krvavih ruku
Ne postoji ništa što bi moglo da kuca
Bio je vrisak a onda je nestalo u muku

Jedino se vrijeme glasa
I diše nam za vratom
I samo čekam kad ce ova ljudska rasa
Nestati sa vatrom