Hoću li te ikada ponovno osjetiti? Misli mi jure glavom i prže me dok se pokušavam sjetiti svih naših trenutaka u pola 4 ujutro. Zbog tebe nikada nisam spavala. Nisam voljela sanjati jer ćemu ako te mogu uživo osjetiti? Zbog tebe mi se okrenula gravitacija, jer inače su mi snovi omogućavali ono što stvarnost nije a s tobom je sve bilo obrnuto. Imala sam osjećaj kao da hodam po nebu a gledam u zemlju. Svaki tvoj dodir bi zamutio svijet oko mene i odveo me negdje daleko u neku zemlju, na neko mjesto puno užitka, ljubavi i sreće. Osjećaj tvojih usana na meni me izluđivao i ostavljao toplu i ugrijanu u hladnoj sobi svaki put kada si otišao. Mrzila sam kada nestaješ jer mi te nikada nije bilo dosta. Željela sam te više od ičega, više od života. Ali, nisam ti to nikada rekla, bojala sam se. Izgubio si ljubav prema meni a moja se prema tebi udvostručila. Nestao si u sjeni a ja sam ponovno ostala sama. I sada, u pola 4 ujutro misli na tebe mi tjeraju umorne oči da nastavljaju gledati jer uspomene su toliko jake, još uvijek se sjećam vatre kada si ležao na mom krevetu i gledao me kao da sam dobitak, a ne sretna dobitnica. Sjećam se i leda koji me zarobio i ostavio raspuknuta srca bez ljubavi sa suzama na licu kada si nestao.
ESTÁS LEYENDO
Sjene moje duše
PoesíaDobrodosli u svijet mojih prica i pjesama. Pisem ono sto mi se nađe u umu i srcu. Ponekad su tu price, ponekad pjesme, a ponekada samo one stvari koje nemogu nikome reći
