Chapter 5. "Porno"

859 46 7
                                    

..Šta se desi kada ubiju sve dobro u vama? Tada ostaje samo izmučeno telo, prazan pogled i slomljeno srce, nekoliko lepih uspomena kojih se jedva i sećate, želite mrzeti više nego što već i mrzite, osećate duboko u sebi da morste da se osvetite, duboko u vama su urezane sve lepe stvari, koje su bile samo velika laž. Tada se bude najveći demoni vašeg bića, i postajete najveće zlo za sve one, koje ste voleli više od sebe..

"Da nisi zucnula inače ću ubiti i tebe i tvog dečka" bile su njegove reči dok ju je gurao u crnog mercedesa,na zadnja sedišta,zalupio vratima i odjurio.

Tresla sam se na zadnjem sedištu,pokušavala sam da otvorim vrata ali nije išlo, čovek koji je vozio se samo smejao, a tada sam počela njega da udaram, nisam učena kako da se tučem ili ipak samo branim, kao pravo žensko vukla sam ga za kosu i na neki način lupala mu šamare. Tada je naglo zaustavio automobil, okrenuo se prema meni, zavezao mi ruke i udarao me po licu, krv mi je tekla, razbio mi je nos, osetila sam kako mi svaki deo oko desnog oka pulsira, i tada je usledio zadnji udarac, onesvestila sam se.

-------------------------------------------------------

Nalazim se u nekom krevetu, osećaj je kao da se nalazim ispod nečega, nema prozora, kao da sam u nekom podrumu. Ulazi onaj čovek, celo moje telo počinje ponovo da drhti. Posle njega uđu još neki muškarci.
"Ona je Aleksina?"- upitao je jedan od njih i usledio je smeh, osećala sam se tako posramljeno, preplašeno, suze su mi tekle. Usledilo je mnogo šala pre nego što su mi prišli, a onda su se obratili meni, "Dušo pa mi tebi ne možemo dati da jedeš, treba ti dijeta od par nedelja ovde, bez hrane pa da izađeš ispred naših klijenata" -rekao je i ponovo, nepodnošljiv smeh.
"Nije mogao da isplati, ova mu ne vredi ni pola onoga što je trebao da isplati"- rekao je čovek koji je seo pored mene i posmatrao me.
"Smiri se"-viknuo je i ošamario me, suze su mi još jače potekle, ali ovog puta sam pokušavala da obuzdam svoje jecanje.
Usledilo je još nekoliko udaraca, par puta je rekao neku od njegovih šala na moju debljinu, ako možemo tako da je nazovemo, uz to me je udarao i gurkao u rame dok nisam pala sa kreveta, a zatim mi se približio i počeo je pakao, smeh, šale, udarci.. Šutali su me poput fudbalske lopte, ako to mogu tako nazvati, koristili me kao otirač za njihove cipele.

Dane sam provodila u toj prostoriji, dolazili bi da mi donesu hranu, a onda bi je oni pojeli ispred mene i počeli sa batinama, zaista je bilo strašno, kada bi otišli ne bih mogla spavati jer sam bila preplašena, drhtala sam u krevetu i razmišljala o njemu, ali pomisao da možda nije ni primetio da me nema, ubijala me je.

Prošlo je još nekoliko nedelja,u sobi je uvek bilo mračno, tada se pojavila neka devojka, crvene kose i vrlo zgodna, obučena u nekoj oskudnoj haljinici, koja jedva da je nešto i prekrivala. Bila je nasmejana, ali kada sam se bolje zagledala videla sam bol u njenim očima.
"Ćao plavušice"-promrmljala je prilazeći mi, samo sam je posmatrala, a ona je nastavila.
"Danas je tvoj prvi nastup sa ostalim devojkama, ja sam ovde da ti sve objasnim do večeras, tačno u ponoć izlaze nove devojke"- smešila se i otkrivala me i pogledom prelazila preko mog izudaranog tela, kada je primetila da sam shvatila zašto me tako promatra rekla je "Crne seksi čarape će sakriti to, ne verujem da će novu devojku odma neko pozvati u sobu" - utešno je govorila.
"U kakvu sobu? "-preplašeno sam pitala
"Mila, od sada radiš u striptiz baru "- objašnjavala mi je "Svideće ti se ovde na kraju, kada otplatiš dug svojeg čoveka, oca, brata, bilo koga, zarađuješ samo za sebe, i možeš da odeš kada god poželiš, ja sam ovde zbog brata" -uzdahnula je govoreći
"Otplatila sam njegov dug pre 2 godine, ali jednostavno nemam gde da odem, iako imam novca, nemam kuda, ovde su mi drugarice, a i šef postane zaista divan kada shvati da vrediš, kao ja naprimer"- namignula mi je i povukla me za ruku "Hajde, polazi"
Izvela me je napolje, nalazila sam se u jezivom hodniku gde je takođe bio polumrak, krenuli smo nekim stepenicama gore, vrata na kraju su bila stara i iskrzana, ali kada smo ih otvorili sa druge strane su bila divna, crvene boje i zlatnim slovima je bilo ispisano "Samo za zaposlene" , okretala sam se unaokolo,na jednoj strani su bile neke stepenice, isto tako prelepe crvene boje sa nekim tepihom, izgledalo je mnogo sukupo, a sa druge strane vrata, ili dvoje vrata ipak.
"One stepenice, tamo vodimo u sobe klijente" -pokazivala mi je
"Ova prva vrata, tamo je klub"-otvorila je vrata koja joj je pokazivala, isto tako su tamo bila neka dva hodnika "Mi koristimo ovaj, povela me je kroz njega i završile smo na bini, bilo je nekoliko šipki, kaveza za devojke u kojima plešu.
"Onaj drugi hodnik koriste naši šefovi i klijenti koji dolaze da nas rezervišu"
Govorila je dok smo se vraćale a onda mi je pokazala ona druga vrata, "Ovde su naše sobe, dok ne otplatiš barem pola duga, ti si u sobi gde imaš samo dušeke i jedan obrok, u sobi si sa više devojaka, što postaješ bolja i bolja, više otplaćuješ, imaš bolju sobu i uslove za život ovde, ja imam naprimer posebnu sobu" - rekla je i uvela me u sobu divne lila boje, sa velikim krevetom na sredini, ogledalom i stolom za šminku, imala je čak i prozor, pokazala mi je pogled, ali okolo je bilo samo neko močvarno područje, kao na kraj sveta da me je odveo.
"Ja ću te našminkati za večeras, doneti neki veš i zatim odvesti kod devojaka početnica, pokazaće ti šta treba da radiš i nastupaš"-
"A ako ne želim?"- pitala sam je
"Retko ko želi u početku, ali ovako možeš preživeti, nećeš biti mučena" -rekla je "Ali meni je svejedno, ako nećeš to da radiš njima ništa ne vrediš i imaćeš mnogo više modrica na telu od toga" -reče i drsko se osmehnula
"U redu" -promrmljala sam

Uskor je ponoć, u crvenim tangama sam, na grudima imam zalepljene sličice poljubaca, ili bolje rečeno na bradavicama, kosa mi je opeglana, imam puno crnog ajlajnera i puno crne senke na očima, šljokice, crveni karmin i visoke crne štikle, izašla sam na binu, celo telo mi je drhtalo, u glavi su mi prolazile slike šta sve može da mi se desi.
Počela sam da kružim oko šipke i da plešem,približavala sam se kraju te bine, piste, ili kako bih već to nazvala, a tada sam ugledala za stolom Aleksu, sedeo je u separeu sa neke dve devojke, skoro pa gole su bile i sedele su pored njega i dodirivale ga po celom telu.
Tada sam odlučila, neznajući uopšte zbog čega je tamo i šta radi, zna li on gde sam ja, šta mi se dešava, biću kurva, kurva koju neće moći da svari, zgroziću mu se, mnogo, mnogo više nego on meni.
Tada me je neki stariji čovek uhvatio za guzu i krenuo da me vodi u sobe ljubavi, da, te sobe su nazivali sobe ljubavi.

Koliko ljubavi u tim sobama postoji?
Odgovor je vrlo lak, u tim sobama nikada nije bilo ljubavi, bila je samo mržnja devojaka prema ljudima zbog kojih su završile tamo, a onda je započinjala i ona mržnje prema samoj sebi, jer su zavolele to.
Teško je objasniti njihove osećaje u zagrljajima sasvim nepoznatih, starijih i mlađih, bogatih muškaraca koji su od njih želeli samo jedno- dobar seks.

Ako vam se ovaj nastavak dopao, i želite što pre saznati šta će se desiti sa Lenom i njenom ljubavlju prema Aleksi, ostavite vote i komentar jer mi je to potpora da pišem i mnogo mi znači.
Hvala vam na dosadašnjem votovanju, komentarisanju i uopšte čitanju. Volim vas ❤

Sorrow&Grief (Tuga i bol) -ZAVRŠENAWhere stories live. Discover now