Propuh, povjetarac, vjetar
ispleli su naš susret.
Ponovo.
Šaputanje tuge i jada,
čulo se u blizini, a
zagrljaj naših tijela u
strastvenoj tišini
boli, ali je ugodno.
Dok ti samo stojiš i
tražiš riječi u mraku, ja
odmjeravam tvoje tijelo i
tvoje crte lica, samo da
se uvjerim da ne sanjam.
