Živim u šumoru vječnosti,
pored tebe.
Oh, kako je samo kratko
trajalo, a još uvijek u
tom vremenu stojim.
Distancirana od svijeta,
čekam tvoj korak u hladovini,
sa suncem.
Nema te danas, nema te...
Bojiš se, ti plaho stvorenje.
Znam da te strah da
ćemo možda ponovo
propasti kao groblje
biljaka.
Ali,
ako se vratiti nećeš,
neka ti zamiriše cvijeće
koje zalijah gorkim plačem.
Izrazujem ti ljubav ili više
sućut prema ljubavi?
