My mother's grave

187 13 2
                                    

Vratio sam se nazad u hotelsku sobu.Problem je u tome sto svakog dana menjm lolaciju kako me ne bi pronasli!
Istusirao sm se ,a zatim obrisao pistolj od krvi i otisaka prstiju.
Pistolj sam stavio ispod jastuka jer volim miris oruzija ,a i postala mi je navika.
Ne plasim se nicega.Smrt ko smrt ne moze mi nista.

Uspela sam da ubedim tatu da me pusti na tri meseca u Ameriku.
Neko vreme cu ziveti u kuci u kojoj je moja mama zivela pre nego da umre.
A posle...Cu se pridruziti mami...
Protresla sam glavu levo-desno kako bih skrenula misli.

To je bila stvarno velika kuca.
Uzimam kljuc koi je uvek stajao ispod saksije sa leve strane.
Otkljucam vrata i vec se cuje skripanje tih istih.
Sav namestaj je bio pokriven plasticnim kesama.Svuda prasina i stare knjige.
Moja mama je stvarno volela da cita.Nekako je imala neki svoj sveg i da...Bila je stvarno obrazovana zena.Bavila se mnogim naukama ,ali je majvise volela da cita knjige.
Nism nalik njoj.Ja mrzim da citam...
Kako god...Bolje da pocnem ciscenje!

Iz sna me je probudilo zvonjenje telefona.
,,Halo?"
,,Brzo bezi!Nasli su te!"
Prekidam poziv i ustajem sa kreveta.
Uzimam pistolj koi je bio ispod jastuka i noz iz fioke.
Stavim bubicu u uho.
,,Koliko ih je?"
Preko ove bubice se cujem sa covekom koi me upucuje.
,,Ima ih desetorica!"
Na mom licu se pojavio smesak.
Ovo ce biti interesantno.
Izasao sam na terasu i ceko da provale u sobu.
Sada me je lakse ubiti.Mislim bez majce ili ikakvog oklopa.
I konacno su provalili svi su nosili puske.
Nisu im potrebne i ovako ce umreti.
Ugledali su me na terasi i poceli da ispaljuju metke.
Kao i ja.Metkovi su se sudarali i padali na pod ,a sa mog lica nije nestajao osmeh.
Jos jedna od moih sposobnosti.Odlicno ciljam metu.
Nikada mi se nije dogodilo da sam promasio.
Skocio sam na drugu terasu ,a uatim na trecu.
,,Ja sam taj koi ubija!"
Ispalio sam jos par metaka zbog koih troje padaju mrtvi.
Popeo sam se na ogradu terase i rasirio ruke.
Nisu prestajali da pucaju.Nagnuo sam se malo unazad i poceo da padam.
Rukama sam se uhvatio za poslednju terasu kako ne bih poginuo.
Izasao sam iz hotela i usao u crn auto sa crnim staklima.
Kao i obicno ja pobedjujem...

Stajala sam ispred maminog groba.
Nemoj da si tuzna mama.
Za tri meseca cu ti se i ja pridruziti...

________________________________
Evo nastavka.Izvinjavam se jer ga dugo nije bilo.Zbog skole ,a i pisem jos jednu knjigu "My boss 2-angel".
Nzm koliko znate ,ali ne znam bas dobro srpski jer od pete godine zivim u Skoplju.A inace sam rodjena u Zaecaru koi je u Srbiji.
Hvala sto citate ovo!^^

Three monthsOù les histoires vivent. Découvrez maintenant