2. poglavlje

6 1 0
                                    


Cujem zvuk alarma na svom bijelom Prestigiu. Zvuk kojeg mrzim.
Bijesno ga poklopm i zijevnem te se mrzovoljno uspravim u sjedeci polozaj.
Protegnem se i ustanem pored svog ormar koji se nalazi odmah pored mog kreveta.
Otvaram krilo. Uzimam prvu odjecu s reda.
Bile su to plave traperice i obicna bijela majica sa zlatnim natpisom B. F. F.
Silazim na brzinu sivim vanjskim stepenicama srebrenkaste ograde , kao i uvijek , uskoro se nalazim u kuhinji.
Ovog jutra sam skroz sama.
Na stolu se jedino nalazila poruka od majke u kojoj pise da je na poslu i da kupim kruh.
To znam i bez nje.
Pa odakle da krenem? Zguzvala sam poruku te otrcala  kupaonu.
Obavljam svu jutarnju higijenu.
Oblacim svoje duboke tamnoplave starke uzimam novac i krecem do pekare po kruh. Usput odem do trgovine po kapucino.
Vracam se istim putem kao i inace.
U povratku susrecem onu djevojku od snoc.
Krenem proci bez rijeci:
- Hej! Stani molim te! Zaustavi me njen povik.
Okrenem se put nje i pogledam u nju. Sada izgled mirnije za razliku od sinic.
- U cemu e problem? Sinoc si me ispalila kao neku glupacu a sad mi govoris da stanem! Drsko joj se obratim .
- Gle htjela bi ti se ispricati zbog mog sinocnjeg ponasanja. Trebala sam malo ljubaznije reagirati.
Ispricavala se. Deluje iskreno ali meni inat nije dao mira.
- A da? I ja sam se tebi sinoc ispricavala a sto si ti napravila? Puhala i produzila. Recem i krenem produziti , ipak ona me ponovno zaustavi.
- Znam. Bila sam uzasna. Stvarno oprosti.
- Pa...okej. Napokon malo popustim.
Ona se osmijehne u sto i ja njoj uputim jedan kiseli osmijeh popracen inatom koji je kljucao u meni.
- Kako se zoves? Upita ljubazno.
- Sofia. Mirno odgovorim.
- Drago mi je. Ja sam Anabel, ali zovi me Ana. Predstavi se i ja doznam njeno po meni jako lijepo ime.
Pruzi ruku u upoznavanju ali ja stojim mirna kao kip bez iti jednog pokreta.
Ubrzo produzim svojim putem a i ona takoder produzi.
Stigla sam kuci. Spremila sam si kapucino i kruha sa nutellom te sjela doruckovati.
Jutro je brzo prolazilo.
Ja sam nakon dorucka napravila nekoliko kucanskih poslova .
Majka je brzo stigla sa posla. Izgledala je premoreno.
- Tko mi je to bio vrijedan? Ipak mi nasmijano uputi rijec u sali.
- Tko drugi nego ja. Uzvratim i zagrlim je.
Nakon zagrljaja ja i ona sjednemo rucati.
Nakon rucka majka se ode odmoriti. Ja u meduvremenu izadem vani.

Dragocjeni BiseriWhere stories live. Discover now