Hodam hodnikom akademije. Gledam slike na zidu i brojim ih. Znam koliko ih ima, jer ih brojim svaki dan. No, nikada mi ne dosadi. Za neke stvari mogu reći da imam živaca, i mogu ih ponavljati iz dana u dan. Stala sam. Gledam u sliku crne pozadine i crvenim očima kako gledaju u mene. Sječam se kada sam došla ovdije prije dvije godine.
''Bella, biti će ti lijepo ovdije.'' Kaže mama i lagano svoje usne približava mojem licu ostavljajuči kratak poljubac. Šutim. Ne želim razgovarati s njom. Zašto? Zato što me ostavlja ovdje jer me ne želi. Ostavlja me na nepoznatoj akademiji, izvan grada u kojem živimo. Lagano napravi korak unatrag i okrene se. Svojim ležernim hodom ide niz hodnik i iz torbice vadi mobitel.
''Gubitnice?'' Začujem dobro poznati, promukli glas. Naglo se trznem iz svojeg razmišljanja i okrenem pogled prema njemu. ''Još samo jednom...'' Zaprijetim dok mu se lagano približavam. ''Oh, ne misliš valjda da ćeš me pobijediti?'' Pita me. Napravim još jedan korak prema njemu i svoj prst stavljam na njegov obraz. ''Pazi što pričaš, Styles.'' Rečem i okrznem ga ramenom prolazeči pored njega. Mrzim ga. Mrzim njega kao i sve ostale ovdje osim jedne osobe. Lauren. Ona je uvijek bila uz mene i pomagala mi kada su me svi omalovažavali. Ona mi je kao sestra. Stojim pred vratima sobe i igram se s kvakom. Zaboravila sam da bih trebala ući unutra. Okrenem se nekoliko puta oko sebe i naglo stisnem kvaku gurajuči vrata prema unutra. Prazna soba. Baš ono što sam i očekivala. Ne, ne volim kada je netko uz mene. A, cimerica? Ona je Lauren, tako da mi ne smeta. Gledam se u ogledalo. Visoka brineta, crvene oči, sva u crnom, bez srca. To je ono što vidim. Lagano uzdahnem i pogledam u svoje tenisice. Osjećam kako mi neško mokro ide niz lice. Suza? Dignem desnu ruku i obrišem lice. ''Styles, ovaj put ja pobjeđujem.'' Oštro kažem sama sebi u ogledalo. Šakom udarim po njemu i ono padne na pod. Pogledam u sitne komadiće ogledala koji su bili rasuti po podu. Kao moje srce. Lagano se okrečem na peti i hodam prema vratima. Stanem. Okrenem se da zadnji put pogledam ono ogledalo. Povukem kvaku i otvorim vrata. Hodnik pun studenata. Kao i svaki dan. ''Harry će te rasturit!'' Dovikne mi jedan od njih. Stisnem šake i suzdržavam se da ništa ne napravim kad osjetim da me netko primio za rame. Naglo se okrenem i susretnem sa njim. ''Vidiš li njih?'' Pitao me pokazivajuči na cijelu hrpu studenata koja izlazi u dvorište. ''Oni svi za mene glasuju.'' Nadoda. ''Styles, ne diraj me!'' Rečem kroz zube i osjetim kako njegova ruka ne dira moje rame. Opustim šake i krenem hodnikom prema van.Izlazim van i osjetim snažan nalet hladnog vjetra. ''Bella, što ćeš učiniti ako ne uspiješ?'' Pita me Lauren. Da, pravo je pitanje što ću. Svi će me ponovno ogovarati i omalovažavati. Ne, to ne želim! Ali, moram dokazati Stylesu da se samnom ne može šaliti. ''Odlazim. Odlazim s akademije.'' Rečem i raširim ruke objašnjavajuči. Izgovaram riječi koje nikada nisam mislila da hoću. ''Ne, Bella, ne možeš.'' Kaže Lauren i pogleda sažaljenim pogledom. ''Lauren, odlučila sam!'' Viknem i prođem pored nje. Nije mi lako. Ne, nimalo. Vjetar snažnije zapuše u mene dok polako koračam prema sredini dvorišta. Sada. Za nekoliko trenutaka stajat ću pred njim. Pokazati svoje moći i pobijediti ga. Da, pobijediti. To zvuči lijepo. Osjećaš se močno i neustrašivo. ''Spremna si Smith?'' Šapne mi Harry na uho. ''I više nego spremna.'' Odgovorim mu. Odmaknem se od njega i pogledam usvoj dlan gdje imam ožiljak. Ožiljak koji sam dobila prvi dan kada sam došla ovdje.
''Neće boljeti.'' Reče doktor i ustane sa stolice. Otiđe do injekcija i traži onu pravu. Nemirno sjedim na stolici i pogledom istražujem prostoriju. Lupkam nogama o pod. ''Upiknut ću te ovime u dlan.'' Reče i pokaže injekciju sa crvenom tekučinom. Ne, neće me upiknuti s time. Boljet će! ''Kada te upiknem, dobit ćeš ožiljak. Po tome ožiljku vidjet ćemo koje moći imaš. I, najbolje, postat ćeš vampirica.'' Nadoda i uzme moju toplu ruku u njegovu hladnu. I on je vampir? Stisnem zube i zažmirim. Očekujem ubod. Dok polako opuštam stisak zubiju, osjetim neizdrživu bol u ruci. Otvaram oči i pogledam u svoju ruku. Privučem ju k sebi i pogledam doktora. ''Ne boj se. Gotovo je!'' Reče i nasmiješi se. Otvaram dlan i pogledam u njega. Na njemu je neki nerazumni znak. ''Ti imaš moć Heronutissa. Moć tame.'' Kaže i otiđe do koša za smeče. ''Pogledaj se u ogledalo.'' Nadoda i prstom pokaže prema ogledalu pored. Sa strahom ustajem i stanem pred ogledalo. Moje sada crvene oči gledaju ravno u ogledalo. Izgleda kao san. Razvučem osmijeh i vidim dugačke očnjake. Stavim dlan na usta i okrenem se prema doktoru.
''Bella?'' Čujem Laurenin glas. ''Borba moći.'' Nadoda i pogledom pokaže prema Harryu. Oh, da. Nakratko zažmirim i ponovno pogledam u dlan. Ispružim ruku u zrak i pogledam u nebo koje se naoblačilo. ''Virtus Heronutissa...''
