Izlazim iz učionice među zadnjima. Harry je morao ostati razgovarati sa profesorom zbog toga jer je izazvao smijeh u učionici. Okrečem se oko sebe na hodniku. Gledam dali je negdje Lauren. Ne. Nema je nigdje. Krečem do svoje sobe. Ondje ću ju čekati i onda pitati što joj je bilo. Stanem. Napravim nekoliko koraka unatrag i zagledam se u sliku koja mi je zapela za oko. Vatra.
Hodam dvorištem akademije. Sve je tiho. Gledam okolo sebe i gazim po mekanoj travi. Ponekad je dobro otići od svih i opustiti se. Taman da napravim korak unaprijed, ispred mene se stvori vatra. Preplašim se i okrenem da odem natrag. Ali, ne. Vatra je oko mene. Nikoga nema u blizini. Preplašeno stojim u sredini kruga. Odjednom, vidim poznato lice kako se smije. Prilazi mi. Prođe kroz vatru i stane ispred mene. Pucne prstom i vatra enstane. ''Zašto mi ovo radiš?'' Pitam ga. ''Volim ovo raditi.'' Ležerno odgovori i rukom prođe kroz kosu. ''Voliš me maltretirati?'' Pitam ga. Na rubu sam suza. Više nemam glasa, postao je hrapav. ''Da, obožavam to.'' Odgovori i okrene se na peti odlazeči od mene.
''Bella, što radiš?'' Čujem dobro poznati Harryev glas. ''Prisjetila sam se nečega.'' Odgovorim i udahnem. ''Čega?'' Pita me i usmjeri pogled na sliku vatre. ''Ništa bitno.'' Odgovorim i mahnem rukom. ''Vatra.'' Tiho kaže i zagleda se u nju. ''Moram ići.'' Promrmljam. Taman kada sam se htjela okrenuti, njegov glas me zaustavio. ''Sječaš se kada sam ti zapalio bilježnice?'' Pita me i nakratko pogleda. Na licu mu se pojavio sitan osmijeh. ''Uvijek ću se toga sječati. Sve sam ponovno morala prepisivati od Lauren.'' Kažem i nasmijem se. ''Bila sam jako ljuta na tebe.'' Nadodam i približim mu se. ''Još si ljuta?'' Pita me i pogleda. ''Ne, sada smo prijatelji. Zar ne?'' Pitam. Nisam sigurna dali sam to trebala reći ili ne. Možda je to s 'prijateljstvom' bila još jedna od njegovih šala na koju ću pasti. ''Da. Prijatelji.'' Kaže i ponovno se nasmiješi. Izgledao je kao anđeo. Ne, ne, ne. Što ja to pričam?
[Harry P.O.V.] Ono što mrzim ovdje jest novalje. Glupi studenti koji dođu ovdje i još ne razumiju da su ih roditelji odbacili. Bella. Najnovija studentica. Ona mi je trenutno zapela za oko. ''Bella!'' Vikčem njeno ime iona se okreče prema meni. U rukama drži hrpu bilježnica koje stiska prema sebi sa strahom. Pogledam u svoj dlan i usmjerim ga prema njoj. ''Virtus Lieensog...'' Izgovorim. U tom trenutku ona bilježnice baca na pod. Uspio sam. Bella stoji na sredini hodnika, a suze joj se slijevaju niz obraze. Njenim, sada spaljenim, bilježnicama nema spasa. Podlo se nasmijem i prođem pored nje. ''Vidimo se.'' Kažem i odem.
[Bella P.O.V.] Ulazim u svoju sobu gdje Lauren leži na krevetu. Polako joj priđem i sjednem na krevet do nje. ''Što ti je Lauren?'' Pitam ju. Ne dobivam njenu reakciju. Samo vidim da je jastuk na kojem leži morar. ''Zašto plačeš?'' Ponovno pitam. Primem ju za rame i povučem prema sebi. Njene crvene oči su pune suza. A, njen vrat... Na njemu su dva ožiljka. Ugrizao ju je vampir? Ne, nemoguče. Ovdje se nesmiju imati takvi odnosi. Nekoliko puta trepnem i pogledam malo bolje. Da, to je vampirov ugriz. ''Lauren, tko ti je ostavio te ožiljke!?'' Viknem i ustanem sa kreveta. Ona se sjedne na rub kreveta i rukama obriše suze. ''Ne brini Bella.'' Kaže mi. ''Kako da ne brinem? Pobogu, vampir te ugrizao!'' Viknem. Shvačam da nisam smjela to reči tako glasno. Ne, valjda me nitko nije čuo. ''Bella, molim te...'' Tiho priča dok joj suze još uvijek padaju niz lice. ''Tko ti je to učinio?'' Pitam malo tiše i sjednem na svoj krevet koji je nasuprot njenom. ''Volimo se i... Ako netko vidi ovaj ožiljak gotovi smo oboje.'' Kaže. Ustane i korača lijevo-desno po sobi. ''Ali, tko je on?'' Pitam ju. ''Ne mogu ti reći. Oprosti Bella.'' Kaže i nakratko zažmiri.
Hladni, zimski vjetar puše u moje lice. Šećem dvorištem i gazim po suhome lišću. Razmišljam. Razmišljam o Lauren i njenom ožiljku. Nije smjelo otiči tako daleko. Na akademiji je ovo zabranjeno. Vampiri zauvijek ostanu sami. Nesmiju se zaljubiti. A, ako se to dogodi, vrhovni poglavar vampira ubije ih. Isiše im krv ili slično. Da li ima drugih opcija? Nikada nam to nisu rekli, ali vjerojatno... Možda čak i ima. Iskreno, nisam nikada razmišljala o tome. Ja znam da se nikada neću zaljubiti i to je to. U životu sam imala samo jednog dečka koji me ostavio kao i svi ostali koje sam voljela. Dečko koji je završio u vezi sa...
Gledam na sat koji je na mobitelu. Pola 2. Nisam mislila da ću se tako rano vratiti doma iz kluba. Otvaram torbicu i tražim ključeve od kuće. Uzmem ključ i stavim u bravu. Lagano ga okrečem jer mama vjerojatno spava. Gurnem vrata i uđem u mračni hodnik. Skinem štikle i primem ih u ruke. Stepenicama idem na kat. Dođem do kupaonice i otvorim vrata. ''Š-Što se ovdje dogodilo?'' Pitala sam. Mama se izmakla iz Davidovog zagrljaja i oboje su me pogledali. ''Nije onako kako misliš, ljubavi.'' Kaže David i priđe mi. ''Makni se od mene!'' Viknem i izjurim iz wc-a.
Još sada ne shvačam kako mi je to mogao učiniti. Što je on vidio u osobi starijoj od njega 20 godina? Voli starije? Moj dečko i moja mama. A, što je ono najgore? Još su u vezi. Več tri godine su skupa. A, ja se bojim se ulaziti u nove veze jer ne želim da mi se dogodi isto što i snjim. A, ionako ne smijem ovdje, tako da... Eto. Moj život je jednom riječi - koma. Nitko ne bi poželio imati ovakav život. Naravno, moje najbolje razdoblje je ovdje. Zašto? Uvijek sam čitala priče o vampirima, vukodlacima i slično. Saznati da si jedan od njih je neopisivo dobro. Kada te svi upoznaju i plaše te se. Kada pobijediš svog neprijatelja... Neprijatelja? Hah, teško mi se naviknuti.
