''Ljepotice, sječaš me se?'' Čula sam muški glas iza sebe. Okrenula sam se. Otvorila sam usta da nešto kažem, ali riječi nisu uzlazile. ''Nije valjda...'' Reče i raširi ruke. ''Jack!'' Viknem i potrčim prema njemu u zagrljaj. ''Kako to da si ovdje?'' Pitam ga. ''Bitno je da sam ovdje.'' Reče i namigne mi. Zbilja mi je falio. Kada sam došla na akademiju, prvo sam upoznala Lauren i njega. Oni su bili najbolji prijatelji. Nakon tjedan dana što smo se upoznali, on se morao premjestiti na drugu akademiju. Tako je naredio vrhovni poglavar vampira. Zašto? To još ne znam, ali ga namjeravam pitati uskoro. Postoje dvije akademije za vampire. Ova ovdje, i jedna u šumi. Obje su iste, hoću reći da je svejedno u koju se ide. ''Ostaješ?'' Pitam i izmaknem se iz zagrljaja. ''Tako je.'' Odgovori i strpa ruke u đep. Njegova plava kosa i crvene oči su usklađene. Sve mu tako lijepo pristaje. ''U kojoj si sobi?'' Pitam i razvučem osmijeh. ''Nismo baš blizu.'' Rečeje nakratko se namršti. ''Kako ti je ovdje? Još te ne vole?'' Pita me. ''Dobro je.'' Kratko rečem i slegnem ramenima. ''Sigurno?'' Pita me i dignuo jednu obrvu. ''Je, ne brini!'' Rečem. ''Idemo do Lauren, biti će presretna kada te vidi!'' Nadodam i povučem ga za ruku vučući kroz hodnik. Ulazimo u sobu. Lauren stoji pred ogledalom i gleda se. ''Jack, od kud ti ovdje?'' Vikne kada ga vidi u ogledalu. Okrene se prema njemu i dođe u zagrljaj. ''Opet su me prebacili ovdje.'' Reče i eukom prođe kroz kosu. ''Baš mi je drago! Kako ti je bilo ondje?'' Pita Lauren. ''Dosadno bez vas.'' Odgovori Jack. ''Idem ja, ostavit ću vas malo same.'' Kažem i krenem prema vratima. Uđem u prazan hodnik i krenem prema dvorištu.
''Ja sam Jack, ti si Bella zar ne?'' Kaže Jack i pruži ruku. On je Laurenin najbolji prijatelj. Izgleda zastrašujuče. Pružim ruku i rukujemo se. ''Da, Bella.'' Odgovorim i povučem ruku natrag k sebi. ''Ti se mene bojiš?'' Pita me i nasmiješi. ''Neee.'' Lažem. Iskreno, zaledim se kada ga vidim. Valjda nisam jedina? ''Ne brini, brzo ćemo postat prijatelji.'' Kaže Jack i pogleda prema Lauren. Ja prijatelj s Jackom? Nikada. ''Da, nadam se.'' Ponovno lažem i nakratko pogledam oko sebe. Od ovog tipa, hvata me jeza.
[2 sata kasnije]
Stojim ispred učionice. Ovaj put idem na predavanja o močima. Iskreno, ovo je jedino predavanje za koje mogu reći da me zanima. Malo. Malo, ali dovoljno. Stisnem kvaku i lagano gurnem vrata prema unutra. Ponovno već skoro puna učionica. Hodam do svog mjesta i, kao i uvijek, sjednem u zadnju klupu. Bacim bilježnicu na stol i naslonim se na njega. Osjetim da je entko stavio ruku na moje rame. Lijeno podižem glavu i susretnem se Harryem. ''Mogu sjesti pored tebe?'' Pita me i stavi jedan od svojih osmijeha na lice. Zar opet? Dobro. ''Sjedni.'' Rečem i pogledam stolicu pored sebe. Harry sjeda na stolicu i baci bilježnicu blizu moje. Cupkam nogom i čekam .da dođe profesor. Okrenem pogled prema Harryu koji preča sa dečkom pored. Ja, kao, ja. Moram čuti što pričaju. ''Što si čuo?'' Upita Harry dečka pored. ''Ljigavac se vratio.'' Kaže drugi i zakoluta očima. Ljigavac? O kome pričaju? ''Ne, šališ se, zar ne?'' Pita Harry i prođe rukom kroz kosu. ''Istina je. Ne bih ti lagao.'' Kaže drugi. ''Kvragu i on! Zašto?!'' Kaže malo glasnije Harry. ''Hej, mala.'' Dobaci mi ovaj drugi. Primjetio je da ih slušam. Zašto ja nekada ne mogu biti nevidljiva i slušati što svi pričaju? Harry me pogleda i raširi oči. ''Što?'' Pravim se glupa. ''O kome pričate?'' Nadodam dok lagano olovkom lupkam o klupu. ''Nije te briga!'' Odbrusi mi Harry. Zašto se odjednom tako grubo ponaša prema meni. ''Jack. Sigurno si čula za njega.'' Kaže dečko s kojim je Harry malo prije pričao. Jack? Zašto ga spominju? ''Zašto ga spominjete?'' Pitam i pogledam obojicu. ''Zar je bitno?'' Pita me Harry i pogleda nekim umornim pogledom. ''Da. On je moj najbolji prijatelj i želim znati zašto ga spominjete.'' Kažem. Harry stisne šake i na trenutak zaklopi oči, te ih opet otvori. Nešto sam pogriješno rekla? ''Ti se s njim družiš?'' Pita Harry i bijesno pogleda. ''Dobar dan!'' Vikne profesor da nadjača sve glasove u učionici. Pogledam ka Harryu s željom da završimo razgovor. ''Da. Družim se. Problemi?'' Ležerno pitam i slegnem ramenima. ''On je opasan!'' Šapne Harry da ga profesor ne čuje. ''Daj, Harry. Niti ga ne poznaješ.'' Šapnem mu i nasmiješim se. ''Bella, ozbiljan sam. Rekao ti je otišao onamo?'' Pitao me. Ne, nije mi rekao. Niti ga nisam pitala. Slegnula sam ramenima. Ponovno. ''Da ti ja kažem?'' Opet je šapnuo. Kvragu, ovaj sat me zanima. Zašto blebeče kada ne mora? ''Pusti me sada!'' Kažem malo glasnije i zadobijem pozornost profesora. ''Styles i Smith, van iz učionice!'' Izdere se profesor i prstom pokaže prema vratima. U što sam se sada uplela? Pokupim bilježnicu i brzinom munje izađem van. Svi unutra zvižde. Hodnikom krenem van, kada me Harry zaustavi. ''Što hoćeš?'' Izderem se na njega i izvučem svoju ruku iz njegove. ''Molim te, nemoj se družiti sa njime.'' Tiho je rekao. ''Zašto?'' Pitam ga. ''Ubio je jednu djevojku ovdje. Vrhovni poglavar ga je htio ubiti, ali su došli na ideju da ga prebace u drugu akademiju. Ondje su bolji uvjeti za njega.'' Reče i nasloni se na zid. ''Bolji uvjeti za njega?'' Pitam ga. Ne mogu vjerovati da je Jack ubojica. ''On je lud. Ondje je bio na liječenju.'' Odgovorio mi je Harry. ''Ne, ne, ne. Ti si lud jer mi lažeš!'' Izderem se na njega i krenem niz hodnik. ''Bella, vjeruj mi!'' Vikne zamnom. ''Ne želim te slušati Harry!'' Viknem. Ne okretam se prema njemu. Samo koračam prema svojoj sobi. Jedva se čekam legnuti i zaplakati.
''Bella, dobro si?'' Čujem Laurenin glas kada sam došla u sobu sva uplakana. ''Što se dogodilo?'' Pita me. ''Lauren, Harry mi laže.'' Kažem u jecaju i zagrlim ju. ''Harry? Styles? Zašto...'' Prekinem ju. ''Rekao mi je da je Jack ubojica.'' Rekla sam. Zašto mi laže? Jack je dobar, poznajem ga boje od njega. Nikada to ne bi učinio. ''To ti je on rekao?'' Pita Lauren i odmakne se od mene. ''Zašto ti pričaš sa Stylesom uopče?'' Pita me. Ustane se sa kreveta koračajuči lijevo-desno. ''Zašto ne bih?'' Pitam ju. ''On je opasan.'' Odgovori mi Lauren i nakratko me pogleda. ''Zašto si pričala sa njime?'' Pita me ponovno. ''Prijatelji smo.'' Kažem tiho. ''Bili.'' Nadodam i obrišem suze. ''Prijatelji? Ti si luda.'' Kaže Lauren.
[Počet ću pisati novu priču. Naravno, ovu neću zapostaviti. Pisat ću dvije. Druga će biti malo drugačija. I, kako vam se sviđa ovaj dio? Što očekujete dalje? ]
