San postaje java. Mašta prelazi u stvarnost. Nemoguće postaje moguće. Dvije, naizgled obične cure morat će se boriti protiv čudovišta koje su same stvorile. Borit će svim snagama da opstanu. Žrtve koje će donijeti ovaj život bez budućnosti natjerat...
SERENA: Osmi razred je napokon završen. Raspust je službeno počeo. Bile smo jako uzbuđene oko srednje škole. Jedna faza našeg života je završena i druga počinje. Svašta smo očekivale, ali ovo ne, bar ne ovako.
Prodavnice su opustošene. Od malih nogu sam bila prikovana uz olovku i papir, imam taj neki dar za dizajniranje. Uživam u tome, od stare odjeće praviti novu. To sam dugo držala kao tajnu, pogodite do kada? Da, naravno, dok nisam upoznala Sarah. Nagovorila me da stavljam slike svoje dizajnirane odjeće na društvene mreže. Skupila sam mnogo fanova, ali i kupaca i tako obezbijedila novac da kupim haljinu za maturalnu, baš onakvu kakvu sam oduvijek željela.
Prvi dan srednje škole. Sarah, Tyler i ja idemo zajedno u "Srednju školu Zdravstva", pa imaju različite struke: Medicina, Farmacija i Fizioterapeutska struka. Ali naravno, ne idemo na iste časove jer je Sarah izabrala Farmaciju, Tyler Fizioterapiju, a ja Medicinu. Mislim da samo 4 predmeta pratimo svi zajedno, sve tri struke, a ostale predmete pratimo odvojeno. Ipak, sve je uredu jer idemo u istu školu.
SARAH: Prošlo je vremena, laganim ali sigurnim korakom smo zakročili u hodnike nove škole pa smo se njoj i prilagodili. Nešto se novo pojavilo u meni, neki novi osjećaj. Počela sam gledati Tylera.. drugačije. Ali, on je brat moje najbolje prijateljice, moj drug i niko više.
Serena i ja se stalno viđamo, nije se puno stvari promijenilo od osnovne. Sve je ostalo isto u ovom svijetu. Nema ničega neobičnog. Nema nikakvih predznaka, još. Raspust smo provodile sa društvom ili u većini slučajeva samo hodale po centru gledajući odjeću. Ja sam stalno bila kod Serene, a i ona kod mene. Čak ja imam ključ od njenog stana, a ona ima ključ od moje kuće. Naši roditelji se znaju odavno, dobri prijetelji. Moj brat Bruce, 21 godina, pa, ne znam kako to prije nisam spomenula, on najviše razumije moja razmišljanja. Zna na šta mislim kada kažem da će se svijet jednog dana promijeniti. A moja sestra Bonnie, 24 godine, ona baš i nema te "Sarah i Serena misli". Uglavnom everything was just okay, a i kada izbije neka kritična situacija u kući, nazovem Serenu i ona se za 5 minuta stvori kod Dvorane, kod našeg tajnog mjesta. Ubrzo je došao i drugi srednje, u kojem su se stvari desile.. Naprosto, propast.
SERENA: Prvo polugodište drugog razreda Medicinske škole je završeno. Došao je zimski raspust. Iako nije bilo snijega ove godine, u duši sam osjećala hladnoću i bol koju nisam mogla opisati. Zašto se ovo dešava sada, zašto sada kad je sve bilo dobro? Moj tata, inače šef specijalnih postrojbi policije, je dobio prebačaj iz Vancouvera, gdje sada živimo, u grad Seattle. Nisam htjela ni razmišljati koliko se teško oprostiti sa osobom sa kojom dijeliš i svoju najmanju misao. Nemam pojma kako će mi život izgledati uskoro, ali znam da sigurno neću uživati. Strašne emocije su preplavile naša srca, plakale smo mnogo. Iako smo udaljene samo 3 sata i opet ćemo živjeti u istoj državi, ali ništa više neće biti isto. Ne, ne mogu mi ovo uraditi, ne sada.. Bila sam ljuta na sve, na tatu, mamu i čitav svijet, ali moja mržnja nije promijenila ništa. I tako, ponovo ispočetka, svoj život moram iznova graditi, svaku prokletu stvar moram proći ponovo. Sarah neće dopustiti da izgubimo kontakt. Ne, ja to neću dopustiti. •Možda naša razdvojenost za sobom povlači nešto puno više.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Zadnjih dana pred moj odlazak smo samo sjedile i razmišljale, zajedno, jer to je ono što uvijek radimo.
