Put nade - Treća knjiga serijala PUT

Poglavlje 4

Našoj dragoj i divnoj GordanaMuskinja želim od srca sretan rođendan i sve najljepše! <3 A vama ostalima želim ugodnu i sretnu narednu sedmicu! <3

Naredba koja je izašla iz njenih usta potpuno je pomračila njegov um koji se do tog trenutka nekako i uspijevao boriti protiv želje koja je kolala njegovim venama i vapila za oslobađanjem.

Uhvatio ju je čvrsto rukama za butine a ona je omotala noge oko njegovog struka. Osjetivši njegovu čvrstu erekciju na svom stomaku izvila je leđa i tim pokretom još mu se više približila. Trebala ga je kao nikoga, kao nikad. Uplela je jezik s njegovim i senzualnim pokretima i uzdasima činila da je poželi jače i žešće, da je stegne rukama i ne dopusti da više ikada uzmakne od njega, da je proguta poljupcima i izbriše sve one poljupce i dodire koje je do sada pamtila.

Žudio je da je označi ko svoju i da zauvijek izbriše tragove čovjeka kojeg je trebao odvesti pred lice pravde. Nije znao zbog čega mu je toliko bitno da je označi kao svoju, ali trenutno se nije time zamarao. Sve što je sada osjećao jeste njena koža mehka i glatka poput svile koju je dodirivao svojim velikim šakama nakon što je strgnuo i poparao haljinu koju je nosila.

Tihi uzdasi koje je ispuštala kada joj je nizao poljupce preko osjetljive kože iza uha, potom preko vrata pa sve to grudi, doveli su ga do tačke kada se više nije mogao suzdržavati niti trenutka. Bilo mu je potrebno da se grubo zabije u njenu toplu unutrašnjost dok ona izgovara njegovo ime. Želio je čuti kako njegovo pravo ime klizi sa njenih usana, a ne ovo dodjeljeno mu samo dok je na zadatku. Međutim, znao je da to neće biti moguće. Ne dok sve ovo ne bude gotovo...

Koža joj se ježila i gorila na mjestima gdje ju je doticao usnama. Prelazila je svojim prstima preko njegovih čvrstih mišića ramena i leđa i nije mogla a da se ne divi njegovoj snazi. Nije bila svjesna trenutka kada je otkopčala njegovu košulju, još manje kada ju je svukla, ali itekako je bila svjesna trenutka kada su se njegova gola prsa prekrivena tamnim maljama naslonila na njena.Zadrhtala je poput lista na vjetru i još bliže se privila uz njega. Željela se utopiti u njegovo tjelo, dušu, ma u svaku njegovu stanicu tijela, kako bi konačno postali jedno.

Međutim, čak i dok ju je gutao usnama, milovao njen jezik svojim, u njenoj glavi vrtila se samo jedna misao. Ona koja joj nije dopuštala da mu se potpuno preda. Tijelo i um vodili su glasnu borbu. Tijelo je žudilo da mu se preda, da ga osjeti, da je obilježi svojim usnama i dodirima, a um ga je bijesno odgurivao i jasno davao do znanja da mu se ne može prepustiti sada.

Spustio je ruku do njenog središta pa preko mokre tanke čipke crnih tangi osjetio koliko ga je željela. Um mu se pomračio i sve bitke su završile, osvojiti njeno središte i nju postao je jedini cilj kojeg je ovoga trenutka morao izvršiti. Sve drugo morat će čekati, a nakon ovoga ona će morati ostaviti Nicka i posvetiti se njemu, naravno, to će biti moguće tek kada zadatak bude gotov. Ali nije bilo vrijeme da sada razmišlja o tome.

Otkopčao je pantalone te vještim pokretima spustio ih je zajedno sa boksericama niz bedra. Jordan se oteo glas uzdah sa usana kada je protljao glavićem od njeno središte. Izvila je glavu u nazad olakšavajući pristup njegovim usnama svom vratu, gurajući bokove prema njemu kako bi je konačno uzeo.

Zvuč sličan režanju izašao je iz Adamovog grla trenutak prije nego se ponovo obrušio na Jordanine usne. Već su bile otečene od njegovih poljubaca, ali nije ga bilo briga, morao je ponovo osjetiti njihovu mehkoću pod svojima, njen ukus i na kraju njen jezik oko svog prije nego tijelo spoji sa njenim.

Zvuk svog srca dok lupa luđačkom brzinom i jačinom, čula je u svojim ušima i bilo je nemoguće da ga on ne čuje. Međutim kada se taj zvuk lupanja pretvorio u zapovjedni glas da otvori vrata, Jordan je bila svjesna da je vrag odnio šalu i da nije njeno srce ono koje je toliko glasno lupalo. Bio je to Nick!