Put nade - Treća knjiga serijala PUT

Poglavlje 5

Septembar, 2008. godine

Još jedan mjesec proveden u zemlji koju nije podnosio bilo je ravno najtežem mučenju, pogotovo što su se stvari na zadatku na kojem je angažovan znatno pogoršale. Ono što je dodatno otežavalo situaciju u koju je upao jeste crnokosa žena koja mu je pomutila pamet. Zbog nje je sve ovo bilo, u najmanju ruku, duplo teže. Natjerati je da zaboravi Nicka bilo je znatno teško jer je Nick koristio svaki trenutak da je podsjeti koliko mu je stalo do nje, a s druge strane, Adam je imao jako malo slobodnog vremena da joj se približi.

One noći kada ih je obojicu istjerala iz stana obećao joj je da će biti njegova. Znao je da će uraditi sve samo da ga zavoli, ali sada je to bilo gotovo nemoguće, razlog za to je čovjek kojeg će lišiti slobode a upravo taj čovjek je Nick, jedini čovjek kojeg ona voli. Ipak, uprkos svemu tome, Adam je još u noći obećanja koje joj je dao, imao razrađen plan kako da je osvoji. Ni slutio nije da će mu se planovi obiti o glavu već narednog jutra. Čak je i sada o tome razmišljao dok je čekao Leylu da se dogovore o narednim koracima akcije.

Duboka bora mu se urezala između obrva zbog mrštenja koje je izazvalo prisjećanje na dan koji je osvanuo nakon noći velikog preokreta.

Glasna zvonjava mobilnog telefona prenula ga je iz dubokog sna. Još uvijek omamljen od sna primio je poziv od Nicka u kojem mu je jasno naredio da se za pola sata pojavi u napuštenom skladištu gdje su se inače sastajali kada je trebalo osigurati još jedno prebacivanje bijelog roblja iz Škotske u Virginiju. Iako je bio pod uticajem sna u kojem je crnokosa Amerikanka odigrala glavnu ulogu, mogao je po Nickovom ledenom tonu glasa prepoznati znake opasnosti. Ipak, sve je to pripisao njegovom lošem raspoloženju od prethodne noći kada je zadobio udarac i izašao poražen iz Jordaninog stana. Međutim, uprkos tome, nije mogao da spriječi nelagodne trnce koji ga nisu napuštali od kako ga je Nick pozvao. Sve u njemu vrištalo je na opasnost i zahtijevalo da bude maksimalno oprezan.

Kada se nakon dvadeset tri minute zaustavio ispred skladišta, nelagoda koju je do tada osjećao znatno se udvostručila i izazvala ježenje sitnih dlačica na vratu.

- Dođavola! - prosiktao je u bradu. Nije mu se nimalo sviđala situacija u koju je upao toga jutra.

Njegov ulazak u skladište propratila su dvojica Nickovih gorila koja su ga pretresla od glave do pete, da bi mu uslijed pretresanja pronašli i oduzeli pištolj koji mu je dodijelio lično Nick onoga dana kada ga je unaprijedio u svog čovjeka od povjerenja. To je bio znak da nešto ne valja. Međutim, ne smije učiniti niti jedan pogrešan potez, jer čak i najmanju grešku mogao bi platiti životom. Dok su ga pretresali opiranje nije imalo nikakvog smisla, pa je jednostavno krenuo za njima čvrsto stiščući šake u pesnice. Iznutra je kuhao od bijesa koji ga je počeo polahko obuzimati, ali u samom sebi govorio je da ostane hladne glave. Ulozi su previsoki da bi sebi dozvolio amaterske greške.

Iza naslaganih paleta i paketa, okrenut leđima stajao je Nick dok mu je po jedan tjelohranitelj stajao sa lijeve i desne strane.

Tišina je bila zaglušujuća, a on kao istrenirati agent, bio je svjestan da je ne smije ni čim narušiti. Ključ se krio u strpljivom čekanju, a ako je iko mogao biti dovoljno strpljiv, onda je to bio Adam. Hladne i trezvene glave je pristupao svakom slučaju, tako je i sada bio maksimalno usredsređen na situaciju u koju je upao iako nije znao o čemu je riječ.

Stajali su nekoliko minuta dugih poput vječnosti a onda se Nick okrenuo i svojim očima tamnijim od noći i hladnijim od leda pogledao u Adamove modre poput najčistijeg i najdubljeg mora. Gledali su se tako nekoliko trenutaka, jedan iz razloga što je želio da se drugi slomi i spusti pogled, a drugi iz hladne staloženosti koja mu nije dozvoljavala da spusti svoj pogled. Nick je bio fasciniran muškarcem koji mu je neustrašivo uzvraćao pogled. Još niko nikada nije stajao tako ispred njega uvraćajući mu pogled a da je poživio dovoljno dugo da o tome govori.