Put nade - Treća knjiga serijala PUT

Poglavlje 6

Noć prepuna užitaka, glasnih uzdaha, dubokih jecaja, izgužvane postelje i tijela ljepljivog od sladostrašća, sada je bila iza njih. Iako je već nekoliko dana u strogoj pripravnosti, dan okončanja slučaja konačno je zakucao na vrata i umjesto da se raduje, Adamu je teško palo što se to dešava upravo sada.

Želio je ostati još nekoliko sati u Jordaninoj postelji izvlačeći iz nje još mnogo strastvenih trenutaka, jecaja, stenjanja, priuštiti joj još nekoliko orgazama. Želio je zajednički doručak u krevetu, ručak bi pripremali zajedno u kuhinji gdje bi je vjerovatno uzeo na stolu dok se jelo peče. Poslije tuširanja koje bi obavili nakon ručka on bi otišao, pa bi se potom vratio po nju naveče, kupio bi joj bombonjeru i cvijeće, a onda bi je odveo na večeru gdje bi konačno imali pristojan izlazak. Tačno onakav kakav ona zaslužuje. Nikada ranije nije pridavao značaja takvim izlascima niti je kupovao cvijeće ženama, ali nekako mu se činilo ispravnim kupiti ih Jordan.

Međutim, sve je to sada odgođeno, ne zato što je on tako želio niti zato što je sam poželio svjedočiti rađanju novog dana kada se tamna nit dijeli od bijele i sve nekako odiše nadom i vjerom u bolje sutra, već zato što upravo u ovom trenutku, dok se krije iza kućice za kamp spreman da djeluje na vrijeme, njen bivši sa svojim ljudima očekuje da stigne posljednja isporuka djevojčica iz Škotske čija je starosna dob u razini od sedam do petnaest godina. Bila mu je muka i od same pomisli šta se sve tim djevojčicama može desiti ukoliko ne bude djelovao na vrijeme. Rizik je bio prevelik. Naime, Adam je radio potpuno sam a njih je bilo previše da bi mogao bez razmišljanja upasti i sve završiti onako kako je želio. Upravo zbog toga je morao svaki detalj pažljivo isplanirati. Nije mogao pozvati Leylu iz razloga što mu je prenijela strogu uputu za čekanje. Ali, niti je on više mogao čekati niti su njegovi nadređeni željeli čekati. A kako je i mogao čekati kada su se zlikovci, zajedno sa predvodnikom Nickom, spremali oduzeti budućnost tim nevinim djevojčicama.

Doušnik kojeg je imao, poslao mu je poruku taman kada je namjeravao usnama probuditi Jordan. U poruci mu je jasno naglasio u koje vrijeme i na kojem mjestu će se isporuka izvršiti. Krv mu je jurcala tijelom zbog tog naziva, kao da su te nesretne i otrgnute djevojčice tek sitna roba koja se treba prodati. Kao da uopšte nisu živa bića, tako sićušna, krhka i bez zaštite. Stresao se i stegnulo ga je u prsima kada je pomislio na njih tako nježne i male, na njihove porodice koje sigurno lude od brige za njima. Pitao se u kojem je tačno trenutku ovaj svijet otišao u kurac kada su tajkuni na ovaj način zarađivali. Zar se već jednom nisu mogli poubijati između sebe, ti prokleti izrodi i odurna gamad?!

Gledao je u blindirani neoznačeni crni Cadillac parkiran uz sami mol, znao je da je unutra Nick i da samo čeka da se brodica pojavi a da se djevojčice iskrcaju u crni kombi koji je čekao već parkiran na samom molu. Što je više razmišljao to je sve bilo teže spojiti ličnost kakav je Nick sa ovim što je radio. Da nije znao sve ovo o njemu, da se vlastitim očima i ušima nije uvjerio u sve njegove prljave poslove, nikad ne bi vjerovao da je sposoban za nešto ovakvo. Jedina osoba koja ga je činila boljim bila je Jordan, a sada kada je nju izgubio Adam je samo mogao da zamisli na šta će sve biti spreman.

Strpljivo je čekao trenutak da se brodica pojavi i uplovi na predviđeno mjesto kako bi konačno mogao djelovati. Opsovao je sebi u bradu činjenicu da je zapeo ovdje sam bez ikakve podrške. Da je u Škotskoj sa svojom ekipom uopšte ne bi brinuo, ovako, biće sretan ako izvuče živu glavu tek toliko da Jordan saopšti istinu i da joj konačno kaže koje je njegovo pravo ime. Prethodne noći je jecala ime koje je dobio ovdje u Americi i iz nekog glupavog razloga bio je ljubomoran. Želio je da jeca i doziva njegovo pravo ime. Oduvijek je imao samo jedan cilj u životu a on se ticao Škotske, sada, dobio je i drugi a on se ticao crnokose Amerikanke.