In Need of You

6

Mamina i tatina dobra volja se mnogo povećala kada su vidjeli kako je Lana napustila školu koja je lošija od moje i bili su presrećni što ću ja završiti nešto, citiram: “tako bitno poput fizike”. Preko vikenda sam došla kući iz griže savjesti zbog prethodna tri vikenda u Loganovom stanu, iako mi to prestaje biti problem sa učenjem i više sam se obradovala roditeljima nego Loganu prošli vikend. Mislim da mi Logan postaje višak u životu.

Ali sad je vrijeme da slušam mamu koja odjednom izgleda sedam godina starije nego što zaista jeste. “Znaš, kada je Scott…” i odmah sam progutala knedlu. Mama nije mnogo spominjala Scotta. Postoje stvari poput slika, trofeja, priznanja, diploma koje se podrazumjevaju da su tu, ali nikada se nije otvorila i lijepo ispričala nešto. Bar ne meni.

“Mislili smo poslije srednje škole da mu kupimo neki stan, znaš. Blizu pravnog fakulteta”, objašnjava mi. Scottu se ovo ne bi svidjelo. “I znam da ni on ne bi išao tamo. Oh, dušo, ti i on ste toliko slični, uvijek znate šta želite i tvrdoglavi ste i-” zastaje da duboko uzdahne. “Pa smo kupili taj stan. Nije baš toliko blizu tebi, ali… Scott bi želio da ga ti imaš.”

“Misliš… ja… ne znam šta da kažem”, šokirano gledam u mamu i pitam se je li ovo ista ona osoba što mi ne dopušta da otvorim vrata njegove sobe. “Niste ga prodali?”

“Nismo imali srca, dušice”, tata dodaje i vadi ključeve svog auta. “Šta kažeš da se odvezemo do Bostona na toplu čokoladu i da ti pokažemo stan? Mislili smo da bi ti bilo lakše ako imaš svoje mjesto, nego u sobičku sa drugaricom. Uostalom, možeš onoj plavoj lujki dati da živi s tobom dok ne nađe novog momka kad prekine s ovim. Što će biti kratko, naravno.”

“Rogere!” Mama ga zgroženo gleda vjerovatno zbog toga o Lani. “Pa tebi je doktor rekao da nema slatkog!” Ili možda jednostavno dijele mišljenje.

~

Stan je imao dvije sobe, kuhinju, toalet i boravak, sa pogledom na omanji gradski park i svega dvadeset pet minuta hodanja do fakulteta. Namješten je sa nekoliko osnovnih stvari i mama se ponudila da mi pomogne s kupovinom nečega šta želim da promijenim.
Ali moje stvari kada popune ovaj prostor, biće jednostavan i praktičan, lak sa održavanje i izgledaće više uredan (uprkos mojim lošim navikama što se tiče pospremanja).

Kada sam prekinula sa Loganom, bilo mi je vjerovatno nešto najteže. Ne emocionalno, bar ne meni, nego taj osjećaj kad gledaš nekoga u oči i svjestan si koliko ti njega povrjeđuješ, ali i dalje nastavljaš skroz do kraja. Kao kada šef radniku objašnjava zašto je otpušten, ali ovaj već zna i razmišlja o životu šta će biti dalje.

Razgovarala sam sa mamom i odlučila da više ne želim novac od njih, te sam se zaposlila u nekoj prodavnici obuće gdje imam popust za radnike od trideset posto i Lana je oko toga uzbuđena mnogo više nego ja. Svidjela joj se ideja i zaposlila se u nekom butiku, ali je nakon dva mjeseca odustala od toga. Ja sam slagala kutije, pomagala ljudima oko njihovih brojeva i naučila marke i cijene svake cipele, a šefica je bila zadovoljna. Dovoljno da plaćam udio kao stanar zgrade, račune i donekle hranu.

Lana je prekinula sa onim muzičarem i došla da živi sa mnom, što sam prihvatila s osmijehom. Lana je moja najbolja prijateljica i naravno da sam voljna joj pomoći. Međutim, nakon nekog vremena, shvatila sam da je neurednija od mene, sa gaćicama i odjećom po namještaju, ne sklanja čaše i tanjire za sobom, a ni neprestani zvuk tucanja s novim likom nije pomagao.

Ali nisam se žalila. Najbolja mi je prijateljica, a ja učim i radim i trudim se da izbjegavam Logana koliko i Devona koji je odustao kad je shvatio da nema šanse. Osjećala sam se krivo, jer Devon je stvarno super lik i voljela sam da pričam s njim, ali… Nema tu šta da se radi.