Probudio sam se mamuran. Na stolu je bila otvorena boca piva, nagnuo sam iz boce.
Nije li malo rano za to? - Upitala je protežući se u krevetu.
Zašto? Pa budan sam - rekoh.
Nešto je promrmljala i oteturala do kupaonice. Pokušao sam podići roletne na prozorima.
Kako si? - Nisam čuo da se vratila u sobu.
Dišem.
Činio si mi se tužan sinoć.
Život je tužan.
Jesi li primijetio kako vrijeme prolijeće kad je svaki dan isti?
Ne, meni nije isti.
Pijan si svaki dan.
To zahtjeva predanost, mnogi je nemaju.
Ne seri.
Ne serem, uzmi vikend cugere za primjer. Ubiju se vikendom u alkoholu, onda postaju agresivni ili glupi ili dosadni, plaču, hvale se, mrze, vole, varaju žene ili muževe, a drugi dan zabijaju glavu u pijesak.
Zar nismo svi takvi kad popijemo?
Ne, ja ne optužujem drugi dan cijeli svijet zbog mojih sranja.
Ne bi ti bilo žao da me pijan prevariš!?
Ne kužiš, ako to ne mislim napraviti trijezan, ne budem niti pijan.
Prekritičan si, ljudi se samo zabavljaju, trebaju ispušni ventil - rekla je i vratila se u kupaonicu.
Zabava i bježanje od sebe nisu isto – rekoh više za sebe.
Sunce se tek probijalo kroz zavjese, na radiju su najavljivali produžetak ljeta i paklene vrućine. Izišla je iz kupaonice i sjela mi u krilo.
Zagrli me – prošaputala je.
Nisam mogao, pitao sam se tko ju je sinoć grlio.
Ne voliš me? – Upitala je, krvavih očiju, mamurna kao i ja.
Nebitno - rekoh zureći u zid.
Znala sam! – Naglo je poskočila i odgurnula se od mene - Ne voliš me! Ružna sam ti! Ubit ću te gade, imaš drugu! – Vrištala je.
Rekoh ti, nebitno! S kim si ti sinoć bila vani, opet s frendovima!? S kojim ovaj put!?
Nije nam puno trebalo da se posvađamo. Vrijeđali smo se i povrjeđivali svaki dan, najmanja sitnica bila je dovoljan povod.
Znala sam, imaš drugu!
Nemam!
Samo piješ i pišeš! Ne želiš pričati sa mnom! Ne vodiš me van! Ne voliš me!
Trebam vrijeme za sebe – rekoh - nije bitno da li sam dobro ili ne. Nije bitno da li sam s tobom ili ne.
Imaš drugu, znala sam – sjela je i počela plakati.
Ne, ti nemaš sebe - promrmljao sam.
Ne jebi me s tim filozofiranjem i priznaj! – Ustala je i zavrištala kroz suze.
Skakala je po sobi polugola. Luda i mamurna.
Daj se smiri! Misliš da imam drugu, a meni predbacuješ da te gušim ljubomorom! Misliš da si mi ružna, a bitnije ti je kad ti neki pijani kreten pohvali izgled nego kad ti ja kažem da si lijepa! Ti ne znaš što bi sama sa sobom!
Sigurno nemaš drugu? - Sjela je i tužno pogledala.
Nemam, ali nije bitno. Gledaj, dobri smo, samo, svatko treba vrijeme za sebe.
Izgledala je kao da razmišlja o tome, ili me nije niti slušala, nasmiješila se.
Namjeravaš li išta više napisati za mene? – Skinula je grudnjak i zavrtjela ga na prstu. Prešetavala se po sobi samo u gaćicama.
Naravno – rekoh.
Nešto slatko, znaš, kao ja - stala je zamišljeno ispred prozora i dalje vitlajući tim grudnjakom.
Slatko je loše za zube - rekoh mrzeći susjede koji su mogli vidjeti te savršene sise.
Ne seri – rekla je ne okrećući se.
Donesi mi pivo – odvratih.
Odvratan si! – Zamahnula je i pokušala me pogoditi grudnjakom.
Dolazi s godinama – rekoh.
Ne sviđam ti se? – Mazno je upitala klizeći prstima po savršenom tijelu.
Zašto je vrag uvijek muško? – Pomislih
Možda bi trebali prekinuti? – Okrenula se opet susjedima.
Svjetlost sunčane zrake obasjala je odsječak sobe.
Može ta piva sad? – Zapitah uživajući u pogledu na njenu guzu.
Jednog ću te dana samo ostaviti – rekla je.
Bez cuge?
Bez svega.
Nemaš baš puno za odnijeti – rekoh.
Nije odgovorila, plesala je u ritmu muzike koji je samo ona čula.
Hoćeš se ubiti? – Upitala je.
Ne vjerujem – rekoh.
Tako izgledaš.
Hvala.
Odložio sam praznu bocu i legao na krevet, zavukla se pod plahtu pored mene.
Ozbiljno ti kažem, počet ću se ljutiti, nisi napisao ništa gdje se mogu prepoznati već milijun godina.
Da?
Napiši mi ljubavnu pjesmu.
Sve moje pjesme su ljubavne, prepoznaj se u njima.
Ne seri, daj nešto, samo za mene, kratko i slatko.
Ok, imaš kratke noge i slatka si.
Idiote!
Na trenutak su oblaci zaklonili sunce. Crveno svjetlo neonske reklame prekrilo je plahte ispod kojih smo ležali. Zamišljao sam krv na plahtama i kako me susjedi pronalaze nakon tri dana.
Tvoji poljupci još gore na mojim usnama – rekoh.
Da, tako nešto.
Riječi pjesme od benda The Cult, sorry, napisano.
Ma odjebi!
Bio sam prazan poput pivskih boca pored kreveta.
U ovoj sobi, sati ljubavi još uvijek rade sjene – citirao sam.
Da, predivno je.
Sorry, Bukowski je to napisao.
Budalo, zašto ti tako nešto ne napišeš?
Nisam Bukowski.
Nisi normalan.
Ok, napisat ću ti ljubavnu pjesmu. Svidjet će ti se. Vodit ćemo ljubav. Zamišljat ćeš nekog drugog. Plahte će biti natopljene mojom krvlju. Susjedi će pozvati policiju. Bit ćeš s nekim drugim. Bit ću mrtav. Čemu ljubavna pjesama?
Sjela je na krevet i promatrala me. Sjene nisu mogle sakriti vatru u njenim očima. Možda smo oboje trebali nešto ili nekoga da nas spasi od nas samih? Krvavih očiju od alkohola i luđačkih pogleda, šutjeli smo i gledali se. Bili smo na kraju puta. Obukao sam se i otišao prošetati.
