1.
„Zašto bih ti vjerovala?“
„A misliš da je meni drago što moram surađivati s nekim kao što si ti? “
„S nekim kao što sam ja? A kakva sam ja to,molim te?“
„Nedokazano,razmaženo,derište.“
„Pa hvala na svim tim divnim epitetima.“
„I da ne zaboravim: sarkastična diva. Stvarno misliš da je tvoj put u London slučajnost?“
Bilo je sunčano jutro u New Orlansu,za razliku od predhodnih dana kada je kiša padala bez prestanka. Sivi oblaci su se razišli i sunce se slobodno probijalo zrakom i mojim prozorom pored kreveta. Svjetlost me obasjala te sam s osmjehom otvorila oči znajući da je danas subota. Ostala sam ležati u krevetu sve dok nisam čula korake. Čudno,pomislih, danas bi trebala biti sama kod kuće. Nabrzinu sam stala na noge i polako otvorila vrata.
„Booo! Joy danas me ti paziš!“
Naravno moja najdraža i najbolja sestra je stojala pred vratima i uplašila me kao svaki put kada ulazim u neku prostoriju. Danas nema vrtić pa sam ja zadužena za nju. Super.
„Ja bi da ti meni ukjucis cutani Winx!“
Sišle smo dolje i odmah je poletila do TV-a.
„Winx,jel?“
„Daa!“
Na kuhinjskom pultu sam pronašla poruku od mame: „Sinoć si kasno došla pa ti nisam stigla reći da Em danas nema vrtić pa ju pripazi. Vraćam se kasno,ako bude problema nazovi me. Mama.“
Naravno svi planovi za danas mi propadaju,ali makar ću se družiti sa svojom sekom. U subotu. Cijeli dan.
„Seko ja sam gjadna.“
Evo počelo je,pomislih stavljajući vodu na štednjak. Netko je zvonio na vratima.
„Joy, za tebe je. Treba te onaj decko s tvoga laptopa. Znas onaj kojeg staln...“ Stavila sam joj ruku na usta i složila veliki osmjeh kao ispriku. Stojala sam pred njim u pidžami i kućnim papučama. Rašćupane kose i neumitog lica.
„Hej, Mark, bok! Ne obaziri se na nju,ne zna što priča.“
„Razumijem,imam i ja sestru.“
Nasmijao se s najdivnijim osmjehom.
„Da ne bi bilo zabune nisi mi ti na laptopu. Mislim zašto bi ja baš tebe držala na pozadini. Nije da imam nekog drugog decka na pozadini ,jer ti si ono lijep,ali nisi mi na pozadini. “
„Um...“
„Odake meni uopće tvoja slika? Nisam ju sigurno sa tvog profila skinula. Ne znam ni koja ti je profilna. Sigurno neka predobra.“
Počela sam se histerično smijati kao i svaki put kad sam u blizini njega. Sva se zbunim i pričam gluposti. Samo gledam taj njegov osmjeh i blebečem.
„Uh vruće je ovdje,zar ne? Ali sad bih vjerovatno prestala pričati. Nešto si me trebao?“
„Znaš,slatka si kad ovako zbunjeno pričaš.“
Oboje smo se počeli smijati.
„Osim da te vidim,došao sam ti ovo dati.“
Predao mi je nekakvu bijelu omotnicu naslovljenu na moje ime.
„Vjerovatno se poštar zabunio jer sam ja 137,a ti 173.“
„Vjerovatno.Hvala ti.“
Osmjehnuo se i krenuo prema ogradi.
„I ono u vezi pozadine...I ja tebe imam.. Na pozadini mobitela.“
Doslovno smješeći se od uha do uha ušetala sam u dnevni boravak i bacila omotnicu na stol. Još sam bila pod dojmom.
„Netko nam se zajubio,lalala.“
„Netko se mora ići obući.“
„Ali seko,cutani...“
„Ajmo,odmah.“
Prvo sam sredila Em,a onda sam ja došla na red. Potpuno sam zaboravila na bijelu omotnicu.
Došavši u London,potražila sam hotel te se smjestila.Imala sam osjećaj da će ovo biti moja avantura; sama u velikom gradu,u Europi. Tehnički nisam bila sama. Britt, moja najbolja prijateljica na cijelom svijetu, je bila sa mnom. Odlučile smo da prvu večer idemo u klub,najbolji u Londonu. Kad nam je već sve plaćeno da iskoristimo. Umorne od leta,prije izlaska smo zaspale.
