"Daj da te zamijenim za volanom. Voziš već 5 sati." Ian je izgledao umorno i iscrpljeno. Od onog bistroa nismo stajali i od onda vlada neugodna tišina. Uz moj poneki "Jesmo li stigli?" i njegov uzdah u negaciji bila je tišina. Gledao je ravno na cestu. Na tablama su se izmjenjivali znakovi: Oxford,Coventry,Lincoln,Liverpool... Neke nisam uspjela ni pročitati kako je brzo vozio. Nisam znala gdje idemo. Nisam se usudila pitati.
"Ma ne treba." rekao je i protrljao oči. Nastavio je voriti s jednom rukom.
"Ne ozbiljno,nije mi problem." Pogledala sam ga i lagano se nasmijala da bih zvučala što više pristojno.
"Rekao sam ne!" Rekao je dovoljno glasno,ali i dovoljno smireno. S tim njegovim naglaskom je zvučalo kao da me isprbava koliko sam uporna.
"Ali, Iane..." bila sam uporna i složila najjadniju puppy face.
Pogledao me samo na sekundu i osmjeh je zatitrao na njegovim usnama.Bili smo na nekom seoskom putu pa je naglo zakočio i auto se okrenio za 180 stupnjeva. Zavrištala sam i panično se uhvatila za njegovu majicu. "Pa dobro jesi ti...?!"
Počela sam se derati na njega ne znajuči šta će sljedeče napraviti. S ozbiljnim izrazom lica je maknuo moju ruku sa svoje majice koju sam tamo malčice predugo zadržala i ne poglevdaši me izašao iz auta. Došao je sa suvozačke strane i nalaktio se na prozor. Dignuo je obrvu i nasmijao se. Zbunjeno sam ga pogledala, a on je pokazao glavom prema vozačkom mjestu. "Hajde,mala,htjela si voziti ,pokaži šta znaš." Otvorio mi je vrata te me otpratio do do vozačkog mjesta i zatvorio vrata za mnom. Sjeo je na svoje mjesto, sada suvozačko i upalio radio.
"Ovo će biti duga vožnja,uhu." puhnuo je te se nasmijao svojoj šali.
Krenula sam i zaboravila prebaciti brzinu te je auto zaskvičao.
"Vidi ti nju, bolje da se i vežem."
Sada smo se oboje nasmijali. Dok je vezao sigurnosni pojas dotaknuo je moju ruku i auto je naglo skrenuo sa puta.
Nisam imala nadzor nad njime. Volan se sam okretao, a kočnice nisu radile. Zabili smo se u drvo i iz haube se počelo dimiti.
"Jesi li dobro?" upitao je gledajući zabrinuto u dim.
Nisam ništa odgovorila. Iz retrovizora je ispala ceduljica. Na njoj je samo pisalo Carlisle. Ian je već bio vani i gledao u haubu. Iz prtljažnika je uzeo neke alate i počeo prčkati po nečemu. Izvukla sam se iz auta i pokazala sam mu ceduljicu.
"Odakle ti to?" upitao je zbunjeno.
"Jednostavno je ispalo iz retrovizora na moje ruke i ja... ne znam...ako ovo nije neki trag ne znam šta je..."
Nije obračao pozornost na moje riječi. Samo na nastavio prčKati te je na kraju spustio haubu i naslonio se na nju.
"Imamo problem." rekao je i nastavio gledati u daljinu
______________________________________________________________________
TADAAM
10 mjeseci nisam postavila nastavak
strašno,znam
tko ima volje nek pročita i komentira
želim znati da li da nastavim ili ne...
imam dosta ideja, ali mi treba vaša motivacija
ly :*
