Cijena ljubavi [ CROATIA ]

Poglavlje 2

Vozeći prema predgrađu Sebastijan je neprestano razmišljao o pozivu Branimira Lesena i uz najbolju volju nikako se nije mogao dosjetiti zbog čega bi Lesen unajmio baš njega. Čovjek koji je toliko utjecajan i bogat mogao si je priuštiti poznate firme koje se bave istražiteljskim poslom. Pa zašto onda on? Odlučio je da neće više s tim razbijati glavu. Za tri sata će ionako saznati i zato je pomaknuo sastanak sa klijenticom koja ga je unajmila da sazna da li njezin suprug ima ljubavnicu. Takve zadatke je najčešće imao i mrzio ih je, ali ti poslovi plaćaju račune i nije u poziciji da bude izbirljiv. Sam je htio ostaviti posao policijskog inspektora i postati privatnik pa sad neka gleda žene kako lijevaju suze i nariču dok im pokaže fotografije nevjernih muževa. Prenuo se iz misli kad je ugledao kafić gdje će se naći sa klijenticom. Zaustavio je svoju staru Jettu na praznom parkiralištu i promotrio okolinu. Žena je insistirala da se nađu ovdje iako živi u centru grada što znači da dobro pazi kako netko nebi saznao za njihovu poslovnu suradnju. Izađe iz auta i lijenim korakom uđe u kafić te se smjesti za stol uz ukrasni stup tako da ima pogled na vrta, a on da je pomalo sakriven. Naručio je kavu i malo očijukao sa konobaricom zatim, da malo prikrati vrijeme posložio je sve slike u fasciklu i taman kad je zapalio cigaretu čuo je kako se otvaraju ulazna vrata. Malo se nagnuo i ugledao visoku, vitku, atraktivnu ženu u ranim četrdesetim. Gospođa Filipović glavom, bradom i tim svojim dugim nogama. Skinula je sunčane naočale i zabacila sa lica dugu plavu kosu. Sebastijan joj mahne i ona se uputi k njemu, sjedne i nasmiješi mu se.

- Dobar dan gospođo.

- Uh, gospođa. Već sam vam rekla da me zovete imenom.

- U redu gospođo Sanela.

Nasmiješila se na njegovu upornost da ostanu službeni. Izvadila je slim cigaretu iz svoje skupocjene torbice i nagnula se Sebastijanu da joj zapali.

- Onda, što imate za mene?- upita ona nakon što je povukla dim.

U taj tren prekine ih konobarica. Gospođa Filpović naruči kavu i ponovo usmjeri pažnju na Sebastijana. On joj pruži fascikl sa fotografijama i kompletnom dokumentacijom o kretanju njezinog supruga. Gdje je bio, s kim je bio i koliko se dugo zadržao.

- Imam sve kako ste tražili. Uz to saznao sam identitet žene s kojom se vaš suprug nalazio i video snimke njih na večeri u Grand hotelu gdje su...izmjenjivali nježnosti i zatim odlazak u lift.

Žena je sve mirno slušala i pregledavala slike muževe nevjere. Nikakvih emocija nije bilo na njenom licu. Sebastijan je slutio da je ona vrsta žene koja prije svega voli novac i sad joj se pružila prilika da isprazni mužev račun i dobije slobodu.

- Dobar posao ste napravili.- reče ona i izvadi plavu kuvertu iz torbice. - Ovdje vam je plaća za vaš trud, plus mali bonus.

On potvrdno kimne glavom i pospremi omotnicu u unutarnji džep jakne.

- Hvala vam.

- Ah ne, hvala vama.

Reče ona sa smiješkom, ugasi na pola popušenu cigaretu, uzme svoje stvari i elegantnim koracima izađe iz kafića. Sebastijan nije mogao da ne žali njezinog supruga. Popio je kavu do kraja zatim pogledao na sat. Bilo je vrijeme da krene na sastanak sa Lesenom ukoliko želi izbjeći gradsku gužvu koja se uvijek stvori oko četrnaest sati. Platio je račun te namignuo konobarici na što se ona zarumenila i zahihotala.

Put u grad potrajao je duže od očekivanog jer nije uspio izbjeći gužvu te je bio primoran voziti u nepreglednoj koloni automobila koji su polako napredovali prema gradu. Ljutito bi protrljao čelo i suzdržavao se od psovki kad god bi se morao zaustaviti ili usporiti. Kad se napokon probio do grada pritisnuo je papučicu gasa ne obazirući se na ograničenje brzine te se uputio u novi dio gdje su uglavnom smještene poslovne zgrade. Bacio je pogled na sat i odahnuo kad je vidio da će ipak stići na vrijeme. Došao je na zadnji ulaz gdje ga je čuvar pustio u dvorište ograđeno visokim betonskim zidom zatim ga uveo u zgradu gdje ga je dočekao drugi čuvar i odveo do lifta za osoblje. Sebastijan se čudio tolikom broju čuvara i tajnovitosti kojom ga dovode, primijetio je nadzorne kamere, vrata sa čitačem kartica i po jedan čuvar na svakom katu. " Čega li se toliko boji?" prošlo mu je kroz misli kad se vrata malog lifta otvore i on ugleda muškarca koji je jutros bio kod njega. Sebastijan pozdravi čuvara koji ga je dopratio zatim izađe iz lifta i stupi u prostor koji je izgledao kao spremište gdje čistačice drže sve što im je potrebno za održavanje besprijekorne čistoće.