Zaboravljas...

10 part

Nico: cujem imali ste dobru noc zajedno? Mozda bi i mene nekad mogla zadovoljit, a aaa?
Opalila sam mu samar iz sve snage i istrcala sam iz ucionice. Sjela sam na pod na sred hodnika i pocela da placem.
Nisam ovo ocekivala od Petra, ne poslije svega. No valjda mu to i jesam bila, samo obicna lutka , igracka, dobra samo onoliko kolika sam mu trebala.
Koja sam ja glupaca bila. Od pocetka su me upozoravali da nije onakav kakvim sam ga zamisljala, ali naravno, ja sam morala da slusam sebe, glupu sebe!
Nastavnik je prosao pored mene.
Nast: Rachel, jesi dobro?
Nisam mogla da progovorim, samo sam jos jace zaplakala. On je cucnuo pored mene i tiho prosautao: "mozda bi trebala ici kuci... OK je, opravdat cemo ti. Ako trebas da razgovaras s nekim uvijek sam tu."
Ja: OK. Hvala Vam. -usla sam u ucionicu i uzela svoje stvari.
Izasla sam.
Cula sam dobacivanja iza.
'Kucka'
'Trebala bi nositi neku trakicu oko ruke, znate kao u onoj knjizi, hahahah'
'Koja glupaca'
Zacepila sam usi i istrcala iz skole.... Moj zivot se od ovog trenutka pretvorio u nocnu moru.
Ne mogu vam opisati kroz ta sam sve prolazila.
Svaki dan bih plakala, postajala sam sve slabija i slabija.
Price nisu prestajale, komentari, dobacivanja.
Mnogo me je boljeo sto i nekad moji prijatelji pricaju danas lose o meni.
Jedanout je Ninna htjela da izadjemo u kino, nas nekoliko.
I znate sto su joj rekli?
'Gle Ninna, mi bi smo, ali jedino ako Rachel ne ide, mislim nije bas dobro da se druzimo s njom. Takve osobe kao ona mogu samo da te pokvare'.

Kako sam se osjecala?
Ubijalo je, kidalo moje srce na dijelove.
Htjela sam umrijeti svaki Boziji dan...

No sve se promijenilo, nekoliko mjeseci nakon onog dogadjaja.
Nakon brojnih provokacija, ponovo sam se osjecala slabo. 
Uzela sam svoje stvari i po kozna koji put htjela otic iz skole, pobjeci bilo gdje, samo da ne slusam te odvratne komentare o sebi.
Vrhunac je bio kada sam na pauzi v idjela Emily i Petra kako se ljube. 
Slabost je obuzela moje tijelo. Osjecala sam se da padam.
Naslonila sam se na skolski ormaric i pocela sam da placem.
Neki nepoznat decko mi je prisao.
On: Hej, jesi dobro?
Ja: Ocito da nisam.
On: Mogu kako pomoci?
Ja: Bolje ne pricaj samnom.
On: zasto? 
Ja: nije dobro ako zelis zadrzat ugled u skoli...
On: Ja sam Martin. 
Ja: Rachel.
On: A ti si ona Petr... -pocela sam jos vise cmizdrit.
On: Aj oprosti, molim te.
Ja: OK je. Vidim znas tko sam.
Martin: Gle, Petar je kreten. Ne obaziri se na njega.
Ja: Al kreten koji ima ogroman uticaj. Ne mogu vise, svi pricaju uzasne stvari o meni. Vjerovatno i ti mislis da sam kucka...
Martin: Pa i ne bas. Mislim, ne mogu pricat o nekom kog ne znam. Ono sto mislim je da si lijepa 
Ja: Hahha, hvala. Dugo mi neko nije rekao nesto tako. Pretezno sam slusala lose komentare.
Martin: Jesi za kavu poslije skole?
Ja: Mislis ozbiljno?
Martin: izgledam neozbiljno???
Ja...