Zaboravljas...

13 part

Skinula sam svu odjecu sa sebe i navukla nekad Petrovu majicu, koju mi je dao da uvijek imam nesto njegovo kad spavam...

Glavu sam zabila u jastuk i plakala. Ponovo...

Bol koju sam osjecala je bila neopisiva, zeljela sam da umrem...

Zar ce mi na celu vjecno pisati 'kurva' iako to nisam???

Zacula sam kucanje..

Alice: Rachel, jesi se ti to vec vratila?

Otkljucala sam vrata i bacila joj se u zagrljaj.

Alice: Hej, daj se smiri, sto se desilo...Sto ti je napravio??? Ima da ga ubijem.

Ja: Nije nista... 

Alice: Pa zasto onda places. Daj se smiri, molim te. Tesko mi je da te gledam u takvom stanju.

Sjele smo na krevet i ispricala sam joj sve sto se desilo.

Alice: Hej, nemoj da se zbog tog toliko brines. Gle, ako te voli nece dopustit da vas iko razdvoji. A ako dopusti vjeruj mi da te ne zasluzuje.

Ja: Ali bojim se.

Alice: Cega mila?

Ja: Buducnosti..

Alice je privila moju glavu na svoje rame i milovala me po kosi.

Alice: Sve ce biti uredu. Sve.

-________________________

Zrake sunca su kroz prozor dopirale milujuci moje lice.

Ni sama ne znam kad sam sinoc zaspala, no probudila sam se oko 10.

Usatala sam iz kreveta i istusirala se, cisteci tragove razmazane sminke.

Lice mi je bilo crveno i nateceno, oci su izgledale uzasno. Da ne kazem da sam imala glavobolju.

Iz torbice sam izvukla mobitel. 1 nova poruka od Martin, pisalo je.

Sa pomijesanim strahom i uzbudjenjem sam je otvorila.

'U 11 kod mosta? OK?'

Vec je bilo 15 do jedanaest.

Odgovorila sam samo 'OK' i nabrzinu sam se obukla.

Stavila sam suncane naocale iako nije ni bilo sunca, kako se ne bii vidjelo koliko sam otecena.

Tacno na vrijeme sam bila kod mosta.

Martin je vec stajao tamo.

Zagrlio me je i pozvao da sjednemo na klupu.

Martin: Zao mi je zbog onog sinoc.

Ja: Ma OK je.

Martin: Kako si?

Ja: Zasto pitas?

Martin: Ne smijem pitati?

Ja: Dobro sam.

Martin: Gle ovaj, zvao sam te da razgovaramo...

Ja: Znam. -ugrilzla sam se za usnu da ne zaplacem.

Martin: ti si super djevojka.

Ja: predosjecam jedno ali...

Martin se zacrvenio.

Ja: Hoces zavrsiti...

Martin. Da ovaj... Ali ovo ne ide. Mislim, nisi moj tip i...

Ja: Shvatam, previse sam 'kucka' za tebe.

Martin: ne, nisam tako mislio.

Ja: Nebitno je.

Martin: ostajemo prijatelji?

Ja: Ne bas. Cao.

Ustala sam sa klupe i udaljila se od Martina. Tek onda sam pocela da placem. Zeljela sam da umrem. Bol je razdirala.

Hocu li zbog jedne greske vjecno biti proganjana, vejcno gubiti ljude koje volim....

Zar nije vrijeme da i ja budem sretna.

U tom trenu sam znala samo jedno: Pocinjem da mrzim muski rod....