Zvijezde su obicni nebeski spijuni

4.dio

Flashback
Bruce's POV
Ulazim u veliku bucnu zgradu gdje je svakim korakom jasnije kakvo je ovo zapravo mjesto. Zastao sam. Zastao sam usred plesnog podija i provjeravam teren. Dok razmisljam o curama sa atributima ispred ociju mi prolazi debeo, znojan muskarac te se trgam iz svojih misli. Mijenjam taktiku. Treba samo postaviti mamac i lovina ce sama upasti u zamku. Shvatim da sam samog sebe nazvao zamkom te protresem glavom. Skuzim da stojim usred podija kao neki debil i krecem se prema sanku. Narucujem Jack Daniels i pokazujem laznu osobnu konobaru. Samo je presao pogledom sto nije bilo dovoljno da shvati da je lazirana pa mi je natocio.
"Dupli" dobacujem mu i podigne pogled okrene ocima te otvara bocu ponovno
Odguruje casu po sanku i ona lagano klizi do mene. Neki lik i butra koji su do prije sekundu sjedili pored mene, ustaju i krecu prema toaletu. Bas se pitam sta ce radit. Radit makeup tutoriale il tako nesto sigurno nece. Zamisljen pogled vracam na casu. Ispijam taj jadni Jack na eks i trazim jos jedan. Uputim ponovno pogled u konobara i vidim da je shvatio da ponovno hocu dupli. Sjedam na mjesto one zenske i gledam oko sebe. Pogled mi se susrece sa necime. Necime sa sminkom. Nisam siguran jel musko il zensko pa cu to nazvati ono. Namiguje mi, a ja se nelagodno osmjehujem. Ljigavac. Okrecem se nazad prema sanku na kojem se vec nalazio moj stari frend Jackie. U toj svoj drami nisam ni primjetio da se mjesto do mene popunilo. I to fino. Do mene je sjedila neka cura. Zgodna cura. Netko tko bi mi definitivno rekao da sam ispod njenog nivoa i ta bi vecer definitivno zavrsila izlijevanjem nekog jeftinog alkohola po mojoj kosulji. Ali bila bi u pravu. Ona i je izvan moje lige. Dok tako buljim u nju ko zadnji idiot, primjecujem njene zbunjene oci na meni. Uz to dolazi i nelagodan smijeh. Nimalo suptilno, pruzam joj ruku.
"Bruce"
"Marina" uzvraca stisak ruke
"Od kuda ti na ovako mracnom mjestu?" upitam i ubrzo shvatim da zvucim ko ubojica iz jeftinog horora koji je samo cekao na neku glupu bjelkinju da joj prereze grkljan
"Cekam nekoga" odgovara drsko
"Jesi li sigurna da ce taj netko doci?"
"Imas pravo, zabavimo se."
Njena definicija zabave bila je slicna mojoj. Alkohol. To je bilo sve sto nam je trebalo. Nekoliko pica i bio sam gotov. Pijan kao letva. Uhvatila me za ruku i povukla sa stolice. Odvela me u svoj stan. Ne osjecam noge. Osjecam kao da lebdim no let prekida ispreplitanje nogu jedne preko druge. Padam na krevet. Ptica koju je lovac pogodio sacmaricom. I polako pada. Pada i klone. Zatvara oci i miruje.

End of flashback

Gledam ga kako naslonjen na sank place. Nisam ga vidio da place godinama. Dolazim mu iza ledja i naslanjam ruku na njegovo rame. Trese se i naglo okrece. Ruke, majica i dio hlaca bili su mu zamrljani krvlju. Prvi put u zivotu sam bio istinski zabrinut za njega.

"Idemo odma"

Primam ga za rukav i doslovno ga vucem i silom tjeram da hoda pored mene. Napustamo puni klub i hodamo prema autu. On place jos jace nego prije. Davi se u vlastitim suzama. Ne razumije kako je mogao toliko popiti. Jedva se odrzava na nogama i bunca o nekakvoj Marini. Nema me 5 sati i on mrtav pijan, a kakve je on srece mozda mu je netko ubacio nesto u pice, umrljan je krvlju, place kao nikad u zivotu, bunca o nekoj Marini... On je prolupao totalno. Stigli smo do auta i posjedam ga na suvozacko. Naginjem se preko njega i vezem mu pojas. Ne dobacuje neku foru ko inace, kao na primjer: kad si vec tako blizu, hoces mi popusit za 5 bani? Ili jos nesto gluplje, ali on jos uvijek place. Ne vozim ravno kuci. Skrecem prema nasem skrovistu koje se nalazi pored starog mlina uz jezero Sonoma. Stajem ispod starog hrasta i izlazim iz auta. Mladi gospodin ne izlazi. Primadona ocito ceka da mu otvorim vrata. Nevjerojatno. Zaobilazim auto i otvaram mu vrata.
"Moja damo, mozete van" posprdno kazem u nadi da ce se nasmijati, ali nista od toga. Ponovno ga hvatam, ali ovaj put za ruku. Povlacim ga prema sebi dok on uplakan pada na moja prsa. Odgurujem ga sa sebe i primam ga pod ruku te ga vodim prema nasoj maloj kucici. Zvucim ko peder. Sad se osjecam fabulozno. Ok dosta. Prestajem. Nisam ni skuzio da smo vec pred pragom. Otkljucavam 3 brave i ulazimo unutra. Ko da sa sobom imam neku curu koju je ostavio decko, a ja joj pruzam utjehu i to vodi do neceg vise. Samo ovaj put to sigurno nece voditi prema icem vise, pa nismo pederi. Ulazimo unutra i bruce se baca na prastari kauc i zabije lice u jastuk. Sjedam do njega.
"Dobro koji se kurac dogadja?"
"Napravio sam...nesto...grozno"jecajuci odgovara
"Al sta? Sta se desava? Places ko picka, a ne znam zbog cega, ponasas se ko da si ubio nekoga." Na te rijeci pocinje jos jace plakati
"Pa nisi valjda ubio nakoga?" prasnem u smijeh
On kima glavom, a moj smijeh u tom trenutku nestaje.
"Kako to mislis ubio si nekoga?"ustajem sa kauca
"Moguce, ne znam. Ne sjecam se nicega. Sve cega se sjecam je da sam upoznao Marinu i da smo pili nesto i onda me ona odvela kod sebe doma i ja sam legao na krevet. Vise se nicega ne sjecam. Samo a sam se probudio na sanku pun krvi, a nemam ni ogrebotine. Ne znam sta sam napravio. Ne znam."zaprepasteno gledam u njega
"Onda moramo nac Marinu. Daj mi mobitel." Tapka po jakni i zavlaci ruku u dzep. Izvlaci ruku zajedno sa mobitelom.
"Evo, tu je." Dodaje mi mobitel i istom rukom brise suze. Kopam po kontaktima i nalazim jednu Marinu. Stisnem na poziv i cekam na odgovor.
Nakon par sekundi, javlja se umoran zenski glas.
"Bruce? Odkud ti u ovo doba?" Tek su 4 sata nije tako kasno..
"Nije Bruce. Njegov prijatelj Lace je. Moras mi reci sto se desilo izmedju bas dvoje nocas."
"Nista posebno..upoznali smo se u klubu, krenuli kod mene, onesvijestio se iste sekunde kada smo stigli i kada mu se pocela vracati svijest, pozvala sam prijatelja da mi pomogne s njim pa smo ga zajedno odnjeli do auta i ostavili u klubu. To je sve."
"Mozemo li se naci sutra?"
"Da...valjda"
"Poslat cu ti vrijeme i mjesto." poklapam slusalicu