Zvijezde su obicni nebeski spijuni

1.dio

Lace's POV
"Gle ju."govori mi najbolji prijatelj trkajuci me laktom. Pokazuje na neku curu pomicuci glavu na stranu prema njoj. Opet sere nesto. Sad ce sto posto dobacit nesto jadnoj curi. Dam se kladit.
"Mala jesi dobro?" znao sam.
"Savrseno, zasto?" sarkazam se osjeti u zraku
"Pa mora da je boljelo kad si pala iz raja." zbunjeno ga je pogledala
"Mora da si se zabunio. Pronasla sam svoj put prema gore iz pakla." dobra, dobra
"Tak i izgledas,"Bruce rece i prasne u smijeh "ko da si iz kola ispala." govori daveci se u vlastitoj slini. Koji idiot. Ponekad se pitam zasto se druzim s njim. Stvarno zna bit kreten. Cura je bila skroz normalna, ne ko neki seksi model al normalna. Bar se nije oblacila ko kurva.
"De budalo ugusit ces se." Pocnem se i ja smijat. "Ajmo pederu." Kazem i skacem sa krova doskakujuci na travu. "Moram se nac s Audrey pozuri!" Vicem nadajuci se da mu je jasno da sad stvarno trebamo ic. Slavim 4 mjeseca s curom pa se moram spremit sto prije. Ne kuzim zasto se to 'slavi' jer su to obicna 4 mjeseca, nije mi to jasno. "I kak ces joj rec?" Doskakujuci upita Bruce. "Kak cu joj rec sta?"
"Pa da prekidate? Oce bit ona sranja tipa nije do tebe do mene je ili onaj epic  meni osobno najdrazi-ja te ne zasluzujem?" Sad se i ja pocinjem smijat.
"Daj debilu ne.."
"Zas uopce prekidate? Zgodna je mala." Kaze keseci se.
"Ak ti je tak zgodna uzmi si ju. Ma nije u tome stvar zgodna je al sam samo zbog toga  jos s njom. Ona je hodajuci dokaz da pamet ne ide uz ljepotu. Jednostavno me ne privlaci sta joj moram objasnjavat pola recenica jer su rijeci prekomplicirane za nju. Ide mi na kurac to."
"Pa jebote osvojio si jackpot a ti ko da si poklonio dobitni listic nekome! Pa to je najbolja kombinacija, da je pametna nebi ni pricala s nama. Al ono.. Ak ti tak kazes onda ju sutni, jebiga."
"Gle ovo je moja odluka. Nemrem bit s takvom curom. Ides samnom do mene?"
"Ok al ak idem ja te spremam. Znas da si izgubio okladu i da smo rekli da jedan cijeli dan moras radit ono sta ja kazem."
"Da, da.. Sve znam samo brzo."otljucavam ulazna vrata i bacam torbu na pod, izuvam tenisice bez pomocu rukama, zavirujem u boravak.
"Nema nikoga hvala bogu." Kazem uz blagi osmjeh sretno jer mi bar nece govorit sta da radim pred roditeljima. Ulazimo u moju urednu sobu i Bruce sjeda na krevet.
"Obuci ces odijelo."
"Sta?"
"Obuci ces odijelo." Ponavlja mrtvo hladno. Jadna li mi majka.
"Koje?" Ustaje pokazujuci mi na klasicno crno odijelo.
"Ovo." Oblacim ga i vec znam da izgledam jebeno smijesno. Pa u odijelu sam buraz, a idemo na kebab, ona ce salatu al nema veze, to nije moj problem vise.
"Jesi sad sretan?" Ulazim u sobu pred Brucea popravljajuci kravatu.
"Ne u potpunosti."
"Sta je sad?"kazem osjecajuci kako mi se mrak spusta na oci ugledavsi ga kako vadi malu crnu kutijicu koju je vjerojatno naso kod moje stare. Nije valjda. Nevoljko uzimam kutijicu i otvaram ju skiljeci i moleci boga da nije prsten. U kutijici se nalazio papiric na kojem pise 'Prekidamo. Ne zasluzujem te."